Zbirka prica i razmisljanja bez kronoloskog reda
lunoprof
Blog
nedjelja, prosinac 26, 2010
nastavak 23. Space-Boy in my mind


..iza prozora.. plavo nebo.. rascvjetala tresnja.. njezan zastor lelulajao je.. Klik.. zacuh zvuk otvorenih vrata, njega se nije moglo cuti. Prostorom je klizio sasvim necujno, dominantno.

Ne okrecuci se, izraz bi otkrio sve, izgovorih: Dobro jutro..


Odjeknulo je kao bomba. Glas, zvucne misli, osupnule su ga. Stao je kao ukopan, zbunjen. Okrenula sam se, pogledala u mile zbunjene duboko-plave oci:

Haj, kako si?  ..nastavih ignorirajuci njegov potpuni sok..

Ako si raspolozen, mozes sa mnom na jedrenje danas...

Jos uvijek nista nije shvacao. Brinulo ga je sto se dogada, zasto sam takva? Cemu to? Zasto tako nagla promjena? On je znao, dovoljno sam naucila, sve izgovoreno potpuno je bespotrebno. Nije se usudio uzvratiti mi prodiranjem u misli. Samo je stajao, uznemiren. Osjecala sam se tako bijedno, no potreba za obostranim mucenjem nastavila se.

Spremala sam svoje stvari potrebne za izlet.. ..No, onda? Ides ili ne ides? ..ponovih pitanje.. Sve sto mi je trebalo, znala sam kako cu i gdje naci. On se brinuo, sve sto pozelim bilo je tamo.

Prisao je, i dalje bez rijeci, primio me sa oba dlana, okrenuo lice prema sebi i poljubio.. grubo, njezno, jako.... Tlo se otvaralo, propadala sam. Zarila sam mu prste u leda, pritiscuci ih do bola. Nisam ga htjela pustiti.. no "ono" je bilo jace.. Jos uvijek nije progovorio, samo me drzao, ljubio, grizao.. pokazivao onu sirovu snagu.. musku.. Zagrlio me, snazno, pripijeno, ..nisam mogla nigdje.. Jos jednom poljubio, odmakao od sebe..


Gledao me.. i izgovorio: Idi, idi sama.. Znas sve, kao sto i ja znam.. Vjetrovi ti bili dobri, cuvali te svemirski galebovi..

Odmakao me, dlanova utisnutih oko mojih ruku drzao na sigurnoj udaljenosti. Nismo smjeli biti blize, ne bih otisla, ostala bih jos.. koliko.. nismo znali.. no znali smo kako on nece napustiti svoj zamak. Sve svemirske vjetrove oprobao je odavno. Suze niz obraze nisam mogla sprijeciti. Napustiti savrsenstvo teska je odluka. No savrsenstvo je uvijek isto, savrseno. Mrzila sam sebe zbog boli koje nanosim njemu i sebi.. a tako sam voljela oluje.. danas je bilo to jutro kad sam.. danas je bilo jutro kad sam jos bila sposobna letjeti.. a on je volio letacicu.. a ja sam voljela oluje..


o, kako sam se mrzila.. o, kako sam ga voljela..    


Na nasoj litici, na vjetrovitom rubu naseg otoka pomogao mi je razapeti krila.. Dugo me drzao, a ja.. a ja.. naslonila se, privijajuci.. ljubeci ga dok su suze klizile.. Ni on ni ja, nismo znali da li ce nas vjetrovi ikad donijeti ponovo u istu luku, no sada je moralo ovako biti.. Bez glupih i nepotrebnih rijeci.. trcali smo zajedno sve dok zvjezdani vjetar nije podigao moja krila.. o boze kako sam ga voljela.. mog Space-Boy..a

.. kako sam se tek mrzila.. No on je volio zvjezdanu letacicu, a ja sam voljela, bar ponekad, to biti..


 

nastaviti ce se

lunoprof @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
flashHeader
geotoolbar

web tracker