Zbirka prica i razmisljanja bez kronoloskog reda
lunoprof
Blog
nedjelja, prosinac 5, 2010
nastavak 19. Skafander

Dosao je neprimjetno, pojavio se iza mojih leda, dok sam jos zblenuto sjedila na podu. Lagani dodir po ramenu, vise sam znala, nego ga stvarno osjetila. Pridigao me pruzivsi ruku. Tek tada sam shvatila kako je skafander na meni. Ona glupa kugla oko glave pojacavala je osjecaj izgubljene ribice u akvariju iz kojeg ne mozes izaci. On ga nije imao, pa sam se donekle pribrana, pitala: A sto ce onda meni? Zadnje sto se sjecam, dodir je sitnih plesucih mrvica u kosi, jos sa Mjeseceve zmije. Odakle skafander? Nemam pojma. Na Mjesecevoj zmiji nije mi trebao, pa ga zasigurno nisam ni imala.


Platforma na kojoj sam stajala, nije se ljulala, sto me jos vise cudilo, jer znam, gledala sam pri dolasku kako plese citava. Akvarij oko moje glave, skinuo je odmah, tu, tek sto smo se sreli. Poveo me bez rijeci ... 

Shvativsi kako sasvim solidno koracam vlastitim nogama, pustio me. Slijedila sam ga u stopu, sve do rupe. Jedva me uvukao, onako siroku u skafanderu. Bio je siban vjetrovima, obraza hladnih, ruku hrapavih.. cvrst u stavu.. Odjeca mu se slijevala po tijelu, sasvim tamna.. upijajuca.. Kao koza, kao njegov vlastiti zastitni dio.  No oci.. Oci su sjajile bljestavom bojom, a istovremeno imale dubinu.

Skidao me polako. Izgleda kako se nikud nije zurio nikad. Prepustila sam se tim rukama, tim pokretima.. Ravel mi je zujao u glavi, ponavljajuci se u beskonacnom nizu. Sasvim polako... sve dok nisam bila potpuno oslobodena oklopa kojim sam dosla do njega..

Imao je sposobnost... nisam se ni osvrnula na prostor u kojem smo bili. On je bio sve, centar, u i oko.. Sve.. Slobodna, potpuno slobodna svih ljudskih ogranicenja ostala sam mirno stajati dok me gledao.. nagu.

 

.. Bolero se i dalje od nekud provlacio..        

                             

 

nastaviti ce se

lunoprof @ 01:48 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
flashHeader
geotoolbar

web tracker