Zbirka prica i razmisljanja bez kronoloskog reda
lunoprof
Blog
četvrtak, prosinac 2, 2010
nastavak 17. Pomicna tockico-stanica


Do koljena u sluzavoj tekucini stajala sam gledajuci naprijed, gledajuci zvijezde..

wuuuushhhhhh... usporenje.. klizili smo lagano iznad neke tamne obale zapljuskivane pjenastim valovima. Potpuno bijele krijeste stvarale su vrhove crnih brda.. Brda cija je jedina svrha samodestrukcija na ogromnoj stijeni uzdignutoj do nekih nebesa.. Jedna za drugom lomile su se u beskonacnom nizu, ne preskacuci redoslijed.. Uporno, bez  zastoja putovale su iz nigdje i nestajale tu pred mojim ocima...

Luna je otkrila neku sjenu, pokretnu. Crna pomicna tockica pojavila se na horizontu nestajuci u uvalama, uzdizuci se na vrhu krijeste, pa opet nestajuci...  Povremeno bljeskajuci bivala je sve vidljivija. Desno zeleno svjetlo, lijevo crveno.. odbljesak mjeseca u sredini..

Tockica je bila nas cilj. Stanica prva, Mjeseceva zmija stize... Cudne li stanice... Nisam znala da su stanice pomicne. No nikad nije kasno za nove spoznaje.  Bas me zanima tko li ce uci? I da li ce itko izaci? Tek sad sam pocela razmisljati o suputnicima sa Mjeseceve zmije.. Mozda je bila prepuna pa me zato ostavila sasvim samu tu na otvorenom. Nogu zaljepljenih sluzavo-bljestavim ljepilom, tijela vireceg. Mozda je unutra prepuno, no toplo i sigurno. Tko? netko? nesto?..  Kome sam pratnja? Ili je on/oni meni? Nema veze,  u obicnim plovilima uvijek je paluba moje mjesto.. Pogleda uperenog u daljinu, "friskina" u nosu. Cvrstog stava, lagano razmaknutih nogu... Vijekovima me sibao vjetar.. pomalo slan, pomalo opor.. ukus krvi na raspucaloj usnici... Od prove, prema krmi... Bila sam, sve obisla. Sad sam na sredini, tamo. No ovdje, ovdje ne znam ni gdje sam, ni s kim sam. Srecom, konacno znam sto sam.

Sto je tockica bila blize sve je vise licila na...

 

nastaviti ce se

lunoprof @ 13:41 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
flashHeader
geotoolbar

web tracker