Zbirka prica i razmisljanja bez kronoloskog reda
lunoprof
Blog
petak, studeni 19, 2010
nastavak 10. Odaberi: Play - Dream


Cudno je to kako muzika djeluje... zatvorila sam oci, a ona me tiho vodila u san.. sasvim miran, opusten. Lagano sustanje i kretanje sa svih strana dopiralo mi je do svijesti, ne uznemirujuci ju. Lijepe misli nas vode na lijepa mjesta. Slike beskrajnog pijeska, zutog pijeska. Nebo bljestece plave boje, sum mora. Topli valovi zapljuskivali su krecuca stopala brisuci tragove prethodnih postojanja. Saginjala sam se, u cucnju grabila dlanovima pijesak i pustala ga da klizi kroz prste. Sunce je grijalo moje tijelo tek ogrnuto laganom bijelom bluzom, a topli vjetar hladio uzgred noseci mirise s koraljnog grebena..

Vrteci se, smijuci se nebu, palmi koja me s visoka gledala masuci njeznim zelenim perjem... vrijeme... trcati uz obalu, uzivati u iznenadenju mokrih, bosih nogu.. vrijeme.. slika je nestala, a ja sam sjedila u pijesku, mokra, tek izasla iz mora, osvjezena, gradila kule bas za taj tren.. smijala se danu dok mi je przio leda.. smijala se svakom novo ispijenom koktelu.. dekadencija.. bosa, mokra, pjescana.. pruzila sam ruku, dobila svjeze odrezan komadic kokosovog oraha, bijel, socan.. covjek sa ogromnom macetom u par zamaha oslobodio je bisernu smjesu kore i udijelio mi milost opojnog okusa.. zvakala sam sporo, da traje, uzivanje svim culima.. vrijeme..

Noc, grad, neon.. brzi latino ritam dopire na ulicu.. tamno predvorje. Hladno je, beskrajno hladno. Drhtavih ruku palim posljednju cigaretu prije ulaska. Predvorje sasvim obicno, kaputno. Sank lijevo, dugacak, barske stolice. Zensko vece. Prerano smo dosli, no zato su postojala dva slobodna stola sa pogledom, na biranje. Sjeli smo. Primjetih pozornicu ispod koje je podij za ples. Onakav, kakav treba biti, malo spusten, diskretno nogo-rasvjetljen, sasvim podesan podij za osobnu prezentaciju i ples sa unutrasnjim uzivanjem. Dvojak podij, kao u davno snimljenim filmovima ili nekoj skoro zaboravljenoj mladosti.

Mrs.. please.. zacujem kako mi se obraca uz lagan dodir ramena. Svjesna sam nesvjesno da sam da sam tu,  da ste blizu i vi, ali stvarno nije bilo potrebe za ovom komunikacijom. Protiv svoje volje otvorim oci, pa pogled uperim u sasvim ozbiljnu crvenu patuljkicu. Nasmjesim se u stilu najpristojnijeg Japanca.. thanks.. yes.. otvaram takozvani stolic, na koji ona odlozi nesto. Nasmjesih se jos jednom, uz kim i obaveznu zahvalu mrzeci ju u sasvim balkonskom stilu, te vrlo svjetskom ekspresijom ispoljim ushicenje zbog dodjeljene mi suvremene plasticne hrane.  Zbog rusenja sna iz kojeg nisam zeljela izaci, zbog potpuno nezeljene hrane, jedino na sto sam intenzivno pocela misliti je sum motora aviona.. Zuti covjece, dodi amo.. trebam te..

Najednom je pocelo komesanje, neki su stvarno zalijepili glave na prozor, a neki samo virkali.. Tako sam zeljela vidjeti.. no ono nesto.. da budem iskrena, ne znam sto, zaljepio me za stolac. Ako je to strah, on se ponekad moze splasiti pa pobjegne. Nakon onog sna, svjesno-spavajuceg, imala sam dovoljno snage izviti se i proviriti kroz neki tamo prozor.. Naisli smo na neku krivinu iznad Skotske... pilot je malkice nagnuo avion, taman da ugledam nocnu, prekrasnu google sliku Velike Britanije, pa nadolazeg kopna .. (taj san, hmm... ne znam, mozda ipak nije prekinut.. pa zar ima kompanija koje google na prozorima prezentiraju?.. ili je to samo koristenje osobnih mogucnosti imaginacije za prevladavanje strahota realne percepcije, za uzivanje stvarnim svijetom?) Tu i tamo zasmetao bi pokoji oblacak, no niska svjetlucavih bilo je sasvim dovoljno. Po oblicima perli mogli su se locirati gradovi.. Uzivala sam. Ustala, otisla do tamo neke simpaticnije osobe, dogovorila djeljenje pogleda kroz prozor. Ostala sve do Munchena. Mozda bih jos malo dulje, ali se upravo tad zacuo glas: Dear .... bla bla ... sve super krasno, al se vi opet skembajte za svoje stolce jer dolazi frka od slijetanja. I ne mrdajte od tam dok ne bumo poljubili majcicu zemljicu...

Odmah sam se odnapila nocnih ljepota (zahvaljujuci hrabrosti koju donosi "googl", puno toga se moze vidjeti, zar ne?). Zutaka crvenog, prije sjedanja posjetila i narucila dupli, za svaki slucaj.. da ne dehidriram.. valjda..

Tipka Play na San o javi nikako nije hvatala. Preostalo je jedino prepustiti se alkoholu i osjecajima neravnoteznih stanja. Player uvijek imam sa sobom. Vjerujem kako ce kad tad opet proraditi... Malo je zeznut, taj player... vjezbala sam dugo, no ne uspije svaki put Play na zeljenom filmu. Glavno da nije Horror, sve ostalo nekako...

 

nastaviti ce se

lunoprof @ 23:39 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
flashHeader
geotoolbar

web tracker