Zbirka prica i razmisljanja bez kronoloskog reda
lunoprof
Blog
četvrtak, prosinac 2, 2010
nastavak 16. Mjeseceva zmija


Jedva, stiscuci zube od napora, otvorila sam klimava staklena vrata. Snjezni oblak zapuhnuo je sobu nosen kovitlajucim vjetrom. Krocila sam u netaknutu bjelinu ostavljajuci upaljenu vatru zatreptalu od hladnog zracnog mlaza. Dva, tri koraka, koljeno-snjeznih koraka trebalo je preci do ruba. Od tamo se bolje vidjelo.. Niska je lagano svjetlucala, a rijeka u daljini presijavala bljeskajuci mjesecevom svjetloscu. Dah se ledenio, usi bridile zarom koji samo smrzavanje moze donijeti. Pogledala sam svijet ispruzen podamnom kroz poluspustne trepavice.. I onda je pocelo.. Opet je pocelo, lagano. Kao prvi put, njisuci se, tek toliko da samo posebno oko moze primijetiti taj treptaj.. No osjecaj moguceg mjenjao me.


Zvukovi, naslutni, poneki sustanj neke zivotinjice.. lavez u daljini.. sporadican, ..nestali su. Apsolutna tisina pocela je ples zvrcki. Glava pocela bubnjati... neki bas, ritmican, lagan .. dum.. dum.. dum.. Bubnjanje bez zvuka. Njihala sam se u ritmu, a mjeseceva zmija sve vise je sjajila..

Onaj tamo, onaj najdalji dio, uzdigao se plesuci. Ne kao ona fakirska zmija. Fakirska bi izgubila dragocjenu blistavu svjetlost. Ova, horizontalno-kosa zmija putovala je u daljinu povlaceci za sobom sve.. ama bas sve.. Rijeka je nestajala u daljini, u prostranstvu.. bjezala od mene.. On me gledao, znala sam to. Iza mene, iznad mene.. Nije bilo strasno, cuvao me. Znao je sto radim. Potpuno sigurna kako ce mi pomoci ako pode nesto krivo, nastavljala sam ritam. Dum.. dum... dum..  Spremala sam se na novi put. Trebalo je samo bljeskavu nit dozvati natrag pa u njenoj utrobi poletjeti tamo.. bas tamo.. Ostati ce sam, tu, cuvajuci nakupine leda i snijega.. Paziti na sve, cak i mene daleku. Mogla sam bez straha stati u mjesecevu letecu vodu.. Osmjehnuo se shvativsi moju teznju. Njezno me pogledao, bacio pogled u daljinu ..

Negdje s desna, stvorila se ponovo. Priblizavala vitopereci .. Na samom pocetku primijetila sam tri ogromna zuba. Gutace vremena i prostora.. Rasli su svakim casom. Zebnja.. Na potiljku sam osjetila njegov pogled, empatija..  ohrabrio me. Pocela sam dozivati.. dum dum dum dum ... Moja zelja je presudna.


Rep je stao vitopereci se pored ruba. Samo trebam zakoraciti. Jedan korak preko.. samo jedan korak..

Jesam, o da, jesam.. zakoracila sam. Znala sam da me beskrajno voli. On. Mjeseceva zmija voli njega. Ja volim beskraj.. O da, zakoracila sam preko ruba..   U mokru, svjetlucavu savijajucu mjesecinu..............

 

nastaviti ce se

lunoprof @ 02:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
flashHeader
geotoolbar

web tracker