Zbirka prica i razmisljanja bez kronoloskog reda
lunoprof
Blog
srijeda, studeni 24, 2010
nastavak new It's All Coming Back To Me Now

drugo jutro..

Cupavo stvorenje sjedilo je pored kreveta. Moje najdraze cupavo stvorenje. Nisam otvarala oci, no on nije skretao pogled, tek nagnuo glavu malo u lijevo. Osjecala sam ga, on mene. Znao je buditi.. strpljiv i pazljiv, uporno je gledao ne dopustajuci ponovni san. Varate se, nista nije trebao. Ja sam trebala. Morala sam ustati, postati suvisla pa se praviti tamo neki manager necega... Svako jutro, od kad smo zajedno, znao je kada treba i koliko inzistirati.. To jutro, nakon cjelonocne plovidbe nasmjesila sam mu se .. nikad nismo rjecima pricali, znao je da ga volim. Nasmjesio se, seretski, onako kako je samo on mogao.. zubic mu je izvirio, a crne oke zasjale.. Sjela sam, prisao je, samo malo naslonio glavu.. tu sam.. idemo..

Voda u crvenoj. Umivanje. Kava. Pola sata nista... A onda PowerStart...  voda, (uf.. sto mrzim vodu ujutro, no kazu kako tako treba). Jos je samo dva sata do dolaska ostalih. Dva sata intenzivnog posla, najefikasnijeg... Poslije cu "samo" managirati.. haha.. kako je dobro biti manager, nista ne raditi samo naredivati.. haha... nesto konroliras, koordiniras, ....i ostali -iras poslovi. Najbolje je sto mnogi tako misle, cak i kad dodu na to radno mjesto... pa prestanu raditi. lol

Uglavnom za banane smo poceli carobirati niti kojima ce ih svezati medusobno pa za sredinu. Kopce za dno, stici ce, narucene iz daleka. Sve je krenulo svojim tokom... bujicom.. pa par mostova, usput. Ober-magica je siznula zbog mostova. Mislila je kako ce se pretvoriti u rupu bez dna, nestati u sesiru, no trebalo je samo malo truda ili ipak puno, puno vise..


Dani su letjeli.. navecer, oko osam, devet zurno bih ulazila, trpala cupka i malenu u auto.. Trzni centri su idealan izum, ..bas za carobnjakice, tako da stignu nabaviti barem nekakve neumjetnicke tvorevine za gutanje. Pored svakog veceg je i oveca livada.. Taman za troje ludaka zeljnih kretanja. Ili barem dvoje ludo zeljnih. Najvise smo voljeli do gleznja biti u blatu... slobodni... bejsomucno cupajuci neko busenje u potrazi za krticama ili misevima.. Proljece ce donjeti divne zalaske ... No te zime,.. Odlazila sam ipak cesto.. Po par dana, ne na dugo, radi banana i tekucih cjevcica, ne dugo.. Sjedala za volan zorom ili navecer.. 386km ili 442km .. pa onda tamo xy km .. vrlo mjerljive razdaljine koje su u sebi skrivale...

Brod je bio u sigurnoj luci. Ukotvljen blizu kuce. Nisam ga mogla dozvati izdaleka nocu. Cuvao je mog malenog cupka i rudlavu prijateljicu. Luka ulaska i izlaska bila je samo ta.. Brod samo za izlete.. za odmorice duse, nocne.          ...a ja...           ..Hangar je ostao tamo daleko, preko velikog mora...

Jutrenja sam vozila odlazeci u lelujavo bijelo mlijeko. Polako gubeci osjecaj prostora znala sam usporiti, skoro pa puzati po cesti... Zalud rani poceci, morala sam stati... osjetiti nesto opipljivo. Zaustaviti lelujanje bjelila u ocima. .. No dolazila sam na vrijeme, tamo negdje, susretala ljude, smijesila im se cijeli dan. Pricala, dogovarala, odradivala... Ponekad popodne, ponekad navecer pozeljela sam biti sasvim sama..  Magla me izludivala. Sjecala na pricu uz uzglavlje. Pricu kojoj sam apsolutno vjerovala, ali pricalica je tek u smiraj stvarno shvatila... Pricala mi je kasnije, mjesecima kasnije od povratka. Kad je shvatila da se necu smijati, njoj smijati... Htjela mi je cijelo vrijeme reci gdje je bila... Gdje je bila onda kad su svi mislili kako nece vise doci natrag. A odsetala je zato sto joj je bilo potrebno da zna, da drugi put ode spremna. Ipak, nije mogla sakriti iznenadenje u ocima, iznenadenje mojom neiznadenoscu i vjerom u istinitost dozivljaja. Znala sam da je tamo bila, odavno, prije nego sam cula pricu. Pa dozvala sam ju natrag, tada.. Kako joj onda ne bih vjerovala? Nikad nisam razumjela kako nije shvatila (ili se bojala shvatiti), shvatila kako sam ju cekala na mjestu s kojeg je krenula, pored nje..  Osjecala sam gdje je, znala sam da me cula. Naprosto sam taj dan bila sigurna kako ce ipak doci natrag, mozda zbog poziva, mozda zbog sebe ili cak zbog mene.

Mrzim maglu, makar tunel nije lose sjecanje. Ni losa prica. Dapace, smirujuca je. Dobra. Radosna. Mrzim maglu.  Jer ne zelim bas uvijek slusati price, makar bile dobre.

 

nastaviti ce se


lunoprof @ 14:57 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
flashHeader
geotoolbar

web tracker