Zbirka prica i razmisljanja bez kronoloskog reda
lunoprof
Blog
subota, prosinac 4, 2010
nastavak 18. Guzicno-bolni silazak

Sto je tockica bila blize sve je vise licila na...




..... na najobicniji ribarski brod. Tko je lud raditi stanicu takvog izgleda? I sto takav brod radi na pucini po ovakvim valovima?  Bacakalo ga je bjesomucno gore, dole, na trenutke je nestajao potpuno pokriven crnom vodom.. Pa izranjao... njihao se na vrhu nekog vala svjetleci.

Stigli smo. Ne znam da li sam u medvremenu narasla ili se zmija smanjila, no bila je tek tri, cetiri duzine broda. Opkruzila ga je osvjetljavajaci trup sa svih strana. Voda se smirila, on se sasvim mirno ljuljuskao u njenom okrilju. Rep, ono gdje sam se ukotvila, lagano se protresao.. Bas cudan osjecaj. Srebrna tekucina nije vise bila toliko ljepljiva. Izvukla sam jednu nogu, uz malo snage. Ocito me otpusta. Ponovo se zatreslo.. Napravih par koraka, prilazeci rubu da bih bolje vidjela "brod".


aaaaaaaaaaaaa             aaaaaaaaaaaaaaaa haaaaaaaaaaaaa  pljonk


Izbacila me. U vrlo glupom, guzicnom polozaju, pridrzavajuci se dlanovima iza leda ostala sam sjediti na trupu "broda", dok je svjetlost nestajala u daljini. Ovo je bila moja stanica, no mogla mi je to manje guzicno bolno objasniti..

 

nastaviti ce se

lunoprof @ 15:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
flashHeader
geotoolbar

web tracker