Zbirka prica i razmisljanja bez kronoloskog reda
lunoprof
Blog - svibanj 2011
utorak, svibanj 31, 2011
Zemlja i dalje zagadena, ali su zato Institucije Prociscivaca sacuvane za neka bolja, prirodnija vremena. Skraceno priopcenje za javnost sa sastanka VONS-a, 31.05.2011 kod predsjednika Ive Josipovica.

 

Prosireno priopcenje za javnost, VONS :

VONS je zavrsio vijecanje. Bilo ih je tamo, pun k. Institucija.. tj. predstavnika Institucija, koji su zakljucili da daju punu podrsku daljnjem radu sebe samih, tj. Institucija. To je bilo najavljena tema. No kako u radu Institucija nije bilo nista sporno, kao sto ni lik Grbic i Karamarko nisu naisli na zapreke u liku Institucije Karamarka, odlucili su da se moze dalje kao i do sada.

E sad, vec kad su se nasli, zbog te neovisne osovine Grbic-Linic, koja ocito nema veze sa Institucijama sastanka, prodiskutirali su jos neke teme vezane za drzavnu sigurnost. I dali priopcenje za Javnost, a to smo kao mi, gradani RH (vise nekak kao Javni 00) :

Turisti se mogu osjecati sigurno u Hrvatskoj.

Nisam ni znala da prosle nisu mogli. Ali dobro, neka su to rekli. Meni je uvijek lakse kad to cujem, jer se odmah osjecam i ja sigurnije. Jednako su me uvjerili kao i kad kazu da se ne moram bojati poskupljenja necega. Znaci zasigurno ce ga biti. E sad, kod poskupljenja mi je jasno sto ce biti, ali ne shvacam kako su turisti ove godine u opasnosti?

Slijedeci dio priopcenja se odnosio na kanalizacijske sahtove, za koje se ustanovilo da su sigurno zavareni.

Kazu da je to zato sto dolazi Papa. Nisam bas toliko u to sigurna, mislim da imaju drugi razlog, a Papa dode vise kao povod. Prije bih rekla da je to zbog zastite kanalizacije od dreka koji je isplivao na povrsinu. To vise ne moze ni najbolji prociscivac u ovoj zemlji samo tako lako rijesiti. Pa su onda, u cilju nacionalne sigurnosti od preopterecenja prociscivaca nagomilanim drekom iskoristili Papin dolazak. A drek ostavili nama na cuvanje i kad Papa ode.


Jako je dobro da imamo vijece nacionalne sigurnosti. Koje se sastaje u posebnim situacijama i donosi vazne odluke i priopcenja.

Institucije trebaju nastaviti kao i do sad, a drek ne bumo procistili.

Sranje je sigurno nepromjenjeno.

 

No zasto su se onda sastajali?

 

 

 

 

.

lunoprof @ 17:44 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 30, 2011
 

miris opojan. jak i strastven, pred jugo..

kad valovi sa istoka krenu

kad more naguraju visoko, do njih kvrgavih

valjajuci pjenu, preljevajuci je i cekajuci je

da se vrati

 

lelujajuci izdanci nagnutih, bjeze od mora

sibajuci me u prolazu. cvjetne grane sa zelenim vrscima

trgnem pokoji vrh, sisuci ga slanog, gorkog 

zvacuci pomno, prkosim vjetru. gledajuci

kapi krupne peckaju obraze

 

morski. opor ukus u ustima

tamaris jugom nosen

fin, ukusan, slan i gorak 

mirisan

 

jod koji se mijesa u zraku

srebrno sivo nebo. crno more u daljini.

pred kisu koja dolazi sa istoka 

iz crnih oblaka i bijele pomicne koprene

sve blize. klizuci preko mora

u moju valu. na banj.

 

trcim kuci, iznebuha

cvrsto stiscuci jos jedan,

gorak, za kasnije u ruci.

okus soli, mora na licu

miris tamarisa me prati 

nestajem pred kisom

taj put.

 

 

 

 

by lunoprof

 

 

.

lunoprof @ 20:45 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 29, 2011
 

Dugo se vec, ne sjetih crvenih makova u polju..

Onih, kad jutrom prolazis rubom, a polje crveno, rascvjetano.

Pa malo zmirnes i svijet postane jednako tako crven.

A ti, opijen jutarnjim mirisom i zvukovima budenja zivota,

naginjes glavu, ne bi li postao jos crveniji.

Zmirkajuci prolazis, iako koraka laganijeg, sretnijeg...

 

Ipak odes dalje. Tek ponekad zastanes, ne bi li se sve urezalo

i donosilo ti makove cijeli zivot.

 

Sve zbog jutarnjeg budenja zivota,

onog u sebi,

zemljanog, travnatog, rosnog..

onog crvenog i poljskog,   ...mirisnog.

Vjecno potrebnog, bar za tvoga vijeka.,

tebi.

 

 

 

lunoprof

 

.

lunoprof @ 07:33 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, svibanj 28, 2011

negdje si se osjetio izgubljen

Ponekad imam osjecaj, kao sada, nakon citanja ovog dnevnika... da je najveci problem ratnika, ne rat, ne strava, ne borba.. ne umiranja i sve ono sto se dogada dok rat traje.. Nego ono poslije..

Ratna slava traje jos neko vrijeme poslije rata.. A onda centar paznje postaju sasvim druge stvari..

To je najteze. Priviknuti se da nisi vise poseban. Dapace, da te drustvo pomalo zaboravlja, a dao si sve.. Cak i zivot riskirao..  Vojnik u periodima poslije rata gubi sebe.. Prestaje biti vazan. Svi njegovi ideali, i sve ono sto je bilo potrebno da izdrzi.. Duboko uvjerenje u ispravnost, ljubav prema domovini, zahvalnost naroda kojeg stiti..

I prode vrijeme .. a ljudi ga vise ne gledaju sa zahvalnoscu. Ne cijene njegove ideale, znaci ne cijene njega.. Drugu, neku posebnu satisfakciju ionako nije dobio.. Samo izgubljene godine, mladost i nocne more.. Financijski, nista posebno.. Nista sto bi moglo izbrisati pamcenje..

 

Ljudi oko njega, nemaju vise njegove ideale jer im nije potreban.. To je problem vojnika nakon rata. I malo njih shvati .. Da su ga voljeli samo zato sto su ga trebali.. Da su samo zbog toga, podrzavali sve ideje koje su njemu trebale tada, da bi izdrzao..

Hrvatskom vojniku.. bilo je lako, ako je bio Hrvatskoj, branio je.. Svoj zivot ili ljubav ka zivotu.. patriu .......

Ja mislim da je izuzetno tesko ako nije ....

Izdala ga je vlastita drzava. Drzavu su izdali one koje je on dizao u nebesa dok je ratovao.. Oni koji su je unistili, devastirali, izbrisali sve ideale.. Oni koji ni njega vise ne cijene, jer sad imaju druge "ideale"..

Hrvatskom vojniku.. ja mislim da je izuzetno tesko ako nije ..
vec kad je kretao u rat, znao da ce ga za par godina zaboraviti, kao sto ce zaboraviti i sve ideale u koje su ga uvjeravali.. U koje on, tesko moze prestati vjerovati..

Jer bi se poceo pitati cemu te godine, mladost, zivot i sni.. Bez obzira sto je branio svoju kucu...

No ono sto je istina .. Nacionalizam ni patriotizam ni .. sto potrebnih stvari jednom vojniku, ali i narodu da pobijedi u ratu, su potpuni anahronizam danasnjice i globalnog neoliberalnog svijeta..

Koji je svijet individualaca. U kojem, ako zelis plivati bez trauma, moras naci sebe i biti svoj, takav kakav jesi sam..

Patriotizam jest poceo kao proizvod liberalnog drustva. Sjetite se samo poziva: Tvoja drzava te treba..

No danasnji svijet je globalan. Tu se malo sto moze promijeniti, bar ne za neseg zivota. I drzavni patriotizam moze biti samo ono sto se vec sto puta dogodilo, pozeljan ako se moze iskoristiti.. Treba se sjetiti Tolstojeve misli : I zato, gdje god se za vrlinu propovijeda potčinjenost, tamo se propovijeda i patriotizam.

I shvatiti kako je sasvim logicna percepcija "nevaznosti" nacionalnog u globalnom svijetu.. Ono sto sam nedavno citala, je izjava koja sjajno pokazuje sto se danas umjesto ratnika i patriote trazi :

“Primijetite da tehnologija, institucije i vrijednosti nisu ono sto stvara Novi svijet. Promjene kojima smo trenutacno okruzeni izazivaju pojedinci, koji vise ne mogu podnijeti da im se govori sto trebaju znati i raditi, kamo trebaju ici i sto trebaju biti.”
(Ridderstråle, Jonas i Nordsrö, A. Kjell, 2002)


Vojnicki ideali, ljubavi i pokretaci.. nisu vise pozeljni, a tako ce biti sve do prvog slijedeceg rata.. U kojem ce patria biti bas ona, koja ce nekom biti od koristi..
I to je tako. Samo treba to shvatiti kao normalno, ne traziti vrednovanje svojih ideala sto godina nakon sto izadu iz trenda.. Jer danas nije to moda..

Naprosto treba cijeniti za sebe i iz sebe sto god da vam je drago, ne traziti to isto od drugog, i ne suditi o njegovim ljubavima.. Slobodno zivjeti, i voljeti sto god zelis zato sto je to unutrasnja potreba ponekog, a ne zato sto mislis da treba.

 

Novo doba - Nova pravila prezivljavanja

 

 

lunoprof

 

 

komentar na: http://pollitika.com/sto-je-ostalo

lunoprof @ 20:53 |Komentiraj | Komentari: 0
 



Predizborni spot HDZ-a ili ...

distanciranje mladih kadrova od marksisticke proslosti

 

 

lunoprof @ 15:45 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 

47

 

 

nebitno. osim ako nije bitno.





lunoprof @ 09:21 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, svibanj 26, 2011
 

"Ne činite nikad ništa što se protivi vašoj savjesti, pa čak ako to od vas i država traži."

"Lakše je razbiti atom nego predrasude."

 

"Moj politički ideal je demokracija. Poštujmo svakog čovjeka kao biće i ne pravimo ni od koga idola."

 

"Ljudska glupost i svemir su beskonačni, ali za ovo drugo nisam siguran."




"Najvažnija ljudska težnja je težnja za moralnošću u našem djelovanju. Naša unutarnja ravnoteža, čak i naša egzistencija ovisi o tome. Jedino moralnost u našem djelovanju može dati ljepotu i dostojanstvo našem životu."

 

Prepisala, i drago mi je zbog toga. Najrade bih upotrijebila ove citate kao komentare.. ali necu. Nek ostane svima na slobodnu volju, po vlastitoj zelji i razmisljanju, povezivanje ovih citata kao komentara svog ili mog teksta..  ..

 

potpis

 

lunoprof @ 20:57 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, svibanj 24, 2011
...samovelicanja svojeg (svoje)........

 

.............................................         uvjerenja?   vjere? grada? naroda? grupe? stranke? ..........itd

 

 

Uglavnom se, pokazuje potreba za fiktivnim umanjenjem tudeg, da bi se svoj mogao percipirati kao relativno veci i znacajniji.

 

Da li je to dobro ili ne, ne sudim,

no takav bi se pokusaj mogao smatrati cestim kod nemogucnosti povecanja vlastitog.

 

 

 

 

 

.

lunoprof @ 13:27 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 23, 2011
 

Svidalo se nama ili ne, ali globalizacija je stvarnost. Gdje smo "mi" u svemu tome?

Da li sputanost vlastitog "ja" moze uspjesno kreirati svoj, ili svijet oko sebe?

Sto se dogada s nama kad naidemo na nepoznato, na nesto sto nije nama samima svojstveno? Strah od nepoznatog ili samo spoznaja novog? Sto je to, sto nam je stvarno nepoznato? A po cemu mislimo da nam je nesto poznato?

Svatko od nas vrlo lako prihvaca sve sto mu je slicno. To je nesto, sto prihvaca kao "svoje". Mnogi ljudi ne vole ono sto ne poznaju. Kao jelo, na primjer. Jedu ono sto se kuhalo u roditeljskoj kuci, a sve ostalo je .. hmm.. bljak.. unaprijed, bez isprobavanja. Zive u ulici u kojoj su rodeni, ne samo zato sto je to najpogodnije za organizaciju zivota, vec zato sto bi ih promjena uznemirila. Pa, kako cu? Pa, .. ne poznam tamo nikog..

Mlad covjek skloniji je "otkrivanju" novog, od starijeg covjeka, vec pomalo naviklog na inertno stanje u kojem zivi. Neki kazu da je to uzrok sukoba generacija. Neki kazu da je "cvrst" odgoj, koji ne dozvoljava odstupanja od zadanog, roditeljskog, razlog sukoba. Ja bih rekla kako ima svega pomalo. Ono sto je meni najinteresantnije, u tom sukobu jest :

Strah "starih" od nepoznatog, hrljenje "mladih" ka novom. U manjoj ili vecoj mjeri, takav problem se pojavio u svakoj kuci. Rjesenje nije u ekstremu, vec u balansu pozitivnih odluka. Stariji moraju razbiti strah i nepovjerenje od nepoznatog, a mladi racionalno razmisljati o mogucim posljedicama bezglavog prihvacanja novog. Balans u razmisljanju, donio bi obostrano zadovoljstvo. Ako obje strane shvate da ne moraju na isti nacin razmisljati, a da pri tome ni jedna nije u krivu, zajednistvo ce lijepo funkcionirati.

Kaos u familijama nastaje kad se razlicitost ne prihvaca kao nesto normalno, samo po sebi razumljivo.

Prihvatljiv odnos unutar zajednice zahtijeva necinjenje loseg "drugima". Lose je kad zivis na tudoj "grbaci", kad ne ulazes svoj rad u tu zajednicu. To je najocitiji primjer loseg.  Postojanje "loseg djela" u opcenitom smislu, cesto se zloupotrebljava, te se takvim karakterizira sve sto se nekom ne svida, sto mu nije blisko. Kao napr. ..Losim se ocjenjuje kad potomak ne slijedi tradiciju pretka, i ne zeli preuzeti obrt. Losim se ocjenjuju veze, ako snaha ili zet ne odgovaraju roditeljskoj percepciji dobrog za njihovo dijete. Treba razdvojiti stvarno "lose" od onog sto nije isto svim clanovima zajednice, jer bas zbog toga cesto dolazi do nesporazuma. Zbog percepcije razlicitog kao "loseg".

Porodica, opcenito rodbinska veza, je najmanja zajednica u kojoj zivimo. Strahovi od nepoznatog, novog, razlicitog, kao i posljedicni sukobi prisutni u porodici sire se dalje, u bilo koju od sirih zajednica.

Stereotipno gledano, otac-majka imaju pravo koristiti svoj autoritet, te ukazati djetetu sto valja, a sto ne valja. Sve dok dijete nije "sazorilo", pa postalo sposobno samostalno odlucivati. Ispravnost odlucivanja, ocjenjivana postupaka, djeteta je nedvojbena, ako dijete nije doraslo nekom nivou odluke. No ona se odrastanjem smanjuje, a kako dijete postaje "svoj" covjek, tako nestaje potreba za odlucivanjem i ocjenjivanjem djetetovih postupaka..

Ako se odnos roditelj/dijete prenese u siru drustvenu zajednicu, ulicu, grad, drzavu.. dolazimo do jako negativnih efekata. Takva se zajednica ne sastoji od roditelja i djece, tj. sposobnih i nesposobnih u odlucivanju. Devijacija odnosa, preuzimanje uloge roditelja prema siroj okolini, dovodi do ogranicavanja i ocjenjivanja susjeda, kolega u skoli, poslu, bilo kojoj sredini u kojoj se nademo. Da li je potrebno ocjenjivati meduljudske odnose u susjednoj kuci? Pa oni nas ne uznemiravaju.. Da li je potrebno komentirati supruga lijeve susjede? Ili frizuru desnog susjeda? Da li ponasanje "susjednih" ljudi utjece na nas? Ne, u biti. Dakle nema potrebe ocjenjivati ljude oko sebe, namecuci im osobno mjerilo vrijednosti, vlastite stereotipe.

Puno ljudi bi se u takvom razmisljanju slozilo sa mnom, znam. No puno tih istih gleda Big Brother. Ljudi vole znati sto se dogada kod "drugih", kao da zele zivjeti njihove zivote, sudjelovati.  Cak ni to ne bilo tako lose, kad automatski sa sobom ne bi nosilo "odredivanje ispravnosti".

 

Ako mislis i ponasas se kao ja, onda si dobar, a ako ne, nesto s tobom nije u redu.

Za "tog" i "tog" dobro je samo "to".


Moja zajednica je ispravna, i ti si ispravan ako si clan moje zajednice. Sve ostalo su lose zajednice, a jos gore ako niti jednoj ne pripadas.

Prevedite to na obicnu porodicu, rodbinu, ulicu i susjede.. Razmislite, koliko puta vas je netko takav, iznervirao uplicuci se, ocjenjujuci, propisujuci vas zivot, usprkos cinjenici sto vam zivoti imaju malo ili nikakave veze.

.....

Globalizacija svijeta se vec dogoda, svi smo njen dio. Na nama je da ju prihvatimo, nademo sebe u njoj ili da ostanemo izgubljeni u "cvrstoj", "poznatoj" okolini. Negacija postojanja globalnog svijeta nece sprijeciti sam utjecaj globalizacije. Koliko god ne izlazili iz svoje cahure, doci ce do nas. Internetom, ako nikako drugacije. Zato je potrebno naci sebe. Spoznati se. Ako znamo gdje smo, ako smo sebe svjesni, lakse cemo prihvatiti sve ono sto je "ne-ja". 

Spoznati samog sebe, tako postaje uvjet prihvacanja, ne-sebe, pred sobom, kao jednako ispravne osobe.




 

 

lunoprof

lunoprof @ 18:17 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 22, 2011
“Primijetite da tehnologija, institucije i vrijednosti nisu ono sto stvara Novi svijet. Promjene kojima smo trenutacno okruzeni izazivaju pojedinci, koji vise ne mogu podnijeti da im se govori sto trebaju znati i raditi, kamo trebaju ici i sto trebaju biti.”
(Ridderstråle, Jonas i Nordsrö, A. Kjell, 2002)
 

 




lunoprof @ 14:23 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
petak, svibanj 20, 2011
da bi bio "dobar" i "pozitivan" covjek?

"vazno - izmi" kao atak na slobodu uma i tijela

iskreno, meni su te sve "vaznosti" .......... potpuno nevazne...

Mislim kako uopce nije bitno sto je patriotizam. Ni da li si patriot, ovakav ili onakav. Ni sto je nacionalni identitet. Ni sto je osjecaj ljubavi za regiju, grad, ulicu.. Problem nastaje tek kad je nekom to bitno, pa drugog osuduje, ako njemu nije, ili mu je nesto drugo bitno.

U cijeloj toj prici sa "vazno-izmima" SAMO JEDNO JEDINO JE BITNO: NE MRZITI, ne-odredivati drugima sto trebaju, ne-zeljeti upravljati tudim zivotima, ne-etiketirati one koji ne misle isto, ne-kategorizirati ljude po njihovim preokupacijama i zivotnim odredenjima

 

Trebali bi se nekako izboriti...

..da konacno jednom, ljudi puste jedan drugoga voljeti sto god taj drugi zeli, i da ga zbog toga ne etiketiraju ruzno....

..da prestane neki pritisak, moras voljeti ovo ili ono.. zasto bi morao?


Ne moras, voli sto god ti hoces samo ne radi lose drugima, ne mrzi, ne odreduj.. Ne misli da moraju biti kao ti, jer ne moraju..

Kad bi to postigli, potpuno bi nevazno bilo da li je neko patriot ili domoljub, ili nista od toga. Nevazno koje vrste ljubavi covjek ima. Bitno je da su ljudi slobodni u svojim zivotnim opredjeljenjima i da ta opredjeljenje nikom ne rade lose..

 

"Vazno - izmi", kako god ih opisivali, ako djeluju kao atak na slobodu uma i tijela su jako negativni.

Ako ikad postignemo "pozitivu" djelujuci, nezadiruci u svoje, ali i u tude ljudske slobode, "vazno-izmi" kao takvi, postati ce potpuno nevazni.

Naziv bi tako postao tek neki opisni pojam podrucja ili vrste dobrog djelovanja.

 

Covjek ne mora biti patriot, da bi bio human covjek.







lunoprof

 

 

 

 

 

.

 

dugo sam vec htjela pisati o ovome, no danas pisem jer sam procitala jedan dnevnik, koji me dodatno potakao http://pollitika.com/mora-li-covjek-biti-patriot   

 

tek danas sam shvatila da je link na komentirani tekst pogresan, sad je ispravljen. sorry..

lunoprof @ 19:55 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 18, 2011
 



 

Kako je lijepo to sa stranim jezicima. Sva pamet za cas ispliva.

 

Welcome to New Now !

 

 

 

Kaze spikerica, ne trepnuvsi okom.

.

lunoprof @ 07:45 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 15, 2011
 

Izasla sam dosta kasno s Janicom. Manje curi s neba. Popodne smo bas fest pokisli. Ne bum te cipele obukla bar jos jedan dan, dok se skroz ne osuse. No sad nije bilo tako lose, jedva da je sipilo. Onako vlazan zrak, voda vise, no nestale su one debele kapi od popodne, koje namoce do koze.

Odmah tu, par koraka od kuce, presli smo cestu na Janino inzistiranje.. Neki veliki kisobran iza kojeg se kretalo ogromno crno cudo.. Trznem se. Pomislih, gle neko novo cudoviste od psa u kvartu.. Taman krenem natrag na svoju stranu, kad kisobran progovori: Haj, Jano..

Susjeda. Kisobran 1.5m promjer. Kofer 1m3 volumen. O, pa nisam te opce skuzila, kazem. Pa kam ces sad? S koferom?   ...Tak kasno? ...Pjesice?  ....Cudenje,   ..beskrajno, mi se valjda vidjelo na faci..  Skuzila sam po tome kak me gleda..

Kaze ona: Pa sin mi kuri. Ne mre me otpeljati, idem u Rim. Onak ju pogledam, pa pomislim, jel bi bilo u redu da je ja nekam otpeljam? .. A nije mi se bas peljalo. Svejedno pitam. Nije trebalo. Kaze bus je tu, kod crkve. A crkva je nizbrdo, nije tako strasno daleko. Manje od kilometra. Ima pravo, stvarno nije daleko. Morati cu dodati u oglas za prodaju kuce. Crkva na dohvat ruke, takoder. Ili noge.. hmm..

No dobro, nije to tako bitno... Bitno je ono sto sam taj cas lanula:

Pa kud ces po vragu u Rim, kad Papa dolazi ovih dana ?

... kad sam se cula, bilo mi je ono kao neugodnjak.. No sto je tu je. Covjek mora sam sa sobom nauciti zivjeti. A i susjedstvo je vec naucilo. Susjeda me pogleda, kaze: Pa kako sad? (ono pa kaj ti je, kaj si luda, kako saad??)   ..Papa dolazi teek za dva tjedna... 

Nisam nista posebno rekla. Vec me bolio jezik od prethodnog grizenja, osim :     ..aaaaahaaaaaaaa, da..

Znas idem na audijenciju kod Pape.. Nisam opet nis rekla, dobrih 4sek..      Aha..    ...A kaj ti je to audijencija kod Pape  ...Ne kuzim, bas?     ...Kak "ti" ?  (kao ono "ti" bas ti, ides kod Pape.. )   

Ne mres ni do gradonacelnika sam tak, a ti pes k Papi??

Pocela se smijati.. Ali bas onak... glasno.. Ma nemam u stvari pojma.. ali mi to zgleda super, onak bas... hmm....

Bum ti rekla kaj je to kad se vrnem.. hahahhahaha     ..........Idem na audijenciju... haha

Ode ona k Papi, a Jana i ja na livadu..

Za dva tjedna ce se opet dogoditi isto...

 

 

 

.

lunoprof @ 22:09 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
 

Sinoc je mjesec sjao. Bljestavo, prekrasno. Zvao sne na javu. Tamo gore, na livadi iznad grada, u gradu. Krosnja je bljestavo sjala skrivsi ga. Mozda neka igra skrivaca, mozda tek zelja za skritoscu, natjerala ga je da u nju ude. Ili tek igra s liscem.

Ne znam da li je znao koliko se istice, koliko dominira svijetom livade. Mozda i grada. Mojim sigurno. Otkrile su ga grane, onako cvrste, racvaste na tamnoj nebeskoj podlozi. Njihajuce lisce, lagano trepereci bez daska vjetra u krosnji. Trepereci u lunarnom.

Krijesnice su se pojavile. Maj je. Doba makova. Ipak, sve je ukazivalo na ljeto. Na smiraj, noc ljetnog dana. Na mir. Na toplinu.

Na iscekivanje. Nemoguceg, vjerojatno. Tamo, iza coska, gdje ne dopire grad, u mraku.. Posvuda su lelujale. Puno njih. Krijesnice. One malene. Mekane. Njezne.         ...Ne, nismo se doticali. Samo sam uzivala gledajuci caroban ples. Sigurno neki Mjesecev bal. Plele su svjetlecu koprenu ispred mojih ociju. Pa nestajale, pojavljujuci se opet malkice dalje. Pa ponovo odlazeci. Stalno pristizuci. Lijepo.            ...Ne, nisam pruzala ruku. Nisam ih sinoc dirala. Nije bilo potrebe, znam kakve su. Onako svjetlece na tamnoj podlozi pobudile su sjecanje na mekocu, na njeznost tijela. Na ljepotu nestajeceg i pojavljujuceg. Trepereceg. Osjetljivog. Svjetleceg.

Nije bio mrak, u mraku. A bio je. Luna je pokazala tek zeca, a gusku skrila. No bilo ga je dovoljno, da bi sve konture bile jasne. Lunarnog svjetla. Najjaceg i najljepseg. Uskoro ce puni mjesec.

Cini mi se, krijesnice upijaju mjesecevu svjetlost. Nose ju u sebi, u malim kanticama, od travke do listka.. Posvuda u noc. Sireci Lunu tamo gdje ne dopire. Plesom. Da li zec dijeli svjetlost?

Sinoc je bila prekrasna vecer. Mjesecna i nijema. Snazna. Opijajuca.   ...Mala i velika, duboko usla u svijest. Oko mene. U moju. Toplina. A zec je sve gledao. Iznad krosnje, kroz krosnju.    ...Lebdeca i pozivajuca. Ledena i topla. Putujuca. Krijesnice su pjevale ples. A nebo ocrtavalo zivot. Privlacilo svijest, tamo negdje.      ...Zadnje cega se sjecam... Zecov je pogled kroz prozor. I snage, koja je probala doci do mene, spavajuce.

Ne znam da li sam imala kanticu.

Nisam krijesnica.

No mozda ipak jednom...         ...jer zec donosi svjetlost.

 

 

 

.

lunoprof @ 08:05 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, svibanj 14, 2011
 

Koliko ima istina? Da li je moguce postojanje dviju ili vise istina?

Citajuci razne tekstove o istom, covjek pomisli, pa da, "istina" je vrlo subjektivna kategorija.. No da li je to bas tako?

Dnevni, a pogotovo poslovni zivot nas tjera na davanje razlicitih izjava o sebi, o svom radu, o idejama, gledanju..

I svaki put si postavljam pitanje:

Koliko od onoga sto mislim, trebam izreci da ne bi bila laz, a da ne kazem vise nego zelim, vise nego li je potrebno?

Na koncu bitno je biti ne presirok, ne dosadan, ne ponavljati poznato, vec sto hiljada puta izreceno.. Isto tako, nedovoljno izreceno moze dovesti do krivog shvacanja od strane citatelja. Lakse je ispricati. Gledas nekog u oci, i znas.. Doprlo je, shvatio je sto mu zelim reci. Kad pises, nikad ne znas. Ako je prekratko, cesto je tesko decidirano odrediti bit teksta. Ako je predugacko, rijetki ce sa istom pazljivoscu citati citav tekst, ili ga nece cijelog procitati.. Mozda zbog duzine izgubiti bit.

Mora biti taman. I ne smije biti laz. Ne smije biti toliko djelomicna vasa misao (jer cijela ni u kom slucaju ne stane), da postane sasvim nesto drugo, mozda cak i neistina.

Kad pisem, cesto razmisljam sto trebam reci, sto trebam naglasiti, koje cinjenice, price nabrojiti, ispricati da bi slika bila potpuna. I takva da ostavim citatelju slobodnog prostora za razmisljanje. Eh,.. ova recenica nije ono sto ja radim.. hehehe.. Makar dosta dobro zvuci. To rade ljudi koji znaju pisati. Ja pisem onako kako mislim, kao da pricam s vama. Vecinom tako pisem. To mi je lako. Volim se tako izrazavati o onome sto razmisljam. Naravno, ne moze se uvijek, kao sto se ne moze o svakoj temi tako pisati. Treba paziti na cinjenice, onaj dio koji nije vezan na razmisljanja, vec na neki dogadaj, fakt, definiciju..

Kad citam, pokusavam pratiti misao autora, te ju uskladiti sa navedenim cinjenicama, izjavama. Ne svidaju mi se tekstovi koji naglasavaju cinjenice na nacin da one postanu uvredljive, sasvim drugog znacenja. Namjerno. Ili oni koji dodajuci kvalifikacije na fakt, zele stvoriti sasvim drugu sliku od one koja se iz samih cinjenica stvara. 

Posebna su kategorija tekstovi koji komentiraju dogadaje sa takvom pristranoscu, da je vrlo upitno, isplati li ih se uopce citati. Tekstovi prepuni pausalnih kvalifikacija. Onako usputnih, no napisanih kao da su cinjenice.

Najgori su oni tekstovi koji prijete citatelju. Te bas nikako ne volim. Svatko tko pise zeli da ga se cita, zato pise. No ne shvacam, ne vidim nikakvu mogucnost privlacenja citatelja, prijetnjom ili uvredom, nekoj napisanoj ideji. Stil tih tekstova je: Ako se ne slazes sa mnom onda si los, zlocest, glup, naivan, djetinjast, kriminalac, krvnik.. Kazna zbog sumnje.

Ne sumnjaj, vjeruj... Cini mi se, osnovna teza pisaca pristranih i prijetecih tekstova. No ti tekstovi nisu religioznog sadrzaja. Vise lice na proklamacije politickih doktrina, sto mozda i jesu. Ne mogu naci drugu svrhu takvog pisanja.

Kvalifikacije koje pisac dodjeljuje citatelju kao posljedicu neodobravanja teksta, negativne kvalifikacije, kao los, glup, zlocinac, mozda jesu tocne, no prica mora ostaviti citatelju slobodno promisljanje, neuvjetovano slaganjem. Ne moze se prijetnjom nekog uvjeriti, cak ni da razmisli, a kamoli da potvrdi teze teksta. Prijetnja moze biti samo razlog, kako odbiti citavu "ideju", zato sto sam tekst zraci mrznjom, ili prijetnjom, bez obzira sto u njemu pise. I to bas prema onom koji cita. To je apsurdan zahtjev, potpuno logicki neshvatljiv. Takvi tekstovi mogu privuci samo mazohiste ili jako bojazljive ljude, one koji se boje svega, cak i imaginarne prijetnje.. Znaci, takve tekstove, bez obzira na temu, mogu potvrdivati samo istomisljenici (koje nije ni trebalo uvjeravati, a ni pisati sam clanak) i oni koji se boje ili zele biti ugrozeni. Takvi clanci meni izgledaju vise kao politicki pamfleti, objave nekih doktrina, nego nesto sto moze stvarno zainteresirati i potaknuti na razmisljanje o napisanoj temi. 

 

Za one koji imaju volje danas nesto citati, a vezano je na balkansku povijest i politiku.. Dva pristupa pisanju o nedavnoj proslosti. Meni se jedan svida, a drugi ... ama bas nikako.. neprobavljiv mi je.

Cinjenicno istinitije mi izgledaju misli i razgovori Latinke Perovic od Feniksovih navedenih povijesnih podataka.

I to je bas ono o cemu sam gore pisala. Razlika u pristupu zivotu, intelektualke u punom smislu i covjeka koji je opsjednut svojom idejom, koja je postala za njega dogma. Koju kao takvu brani svim sredstvima, bez obzira o cemu pise.. U biti, nista ne postizuci, osim otpora ili negiranja clanka od njegovih citatelja, negiranja cak i onih cinjenica koje su povijesno neosporne. Citateljsko neodobravanje svega napisanog, kao posljedica nacina pisanja, izgleda, ne moze ga pokolebati. A sve to zbog .... razmisljanja, ega, ?.... Fanaticnog prepustanja vlastitoj ideji.. koja time gubi potpuno na vjerodostojnosti. Kao i pisac.

 

Latinka perovic, istoricarka...o dogadajima nedavne proslosti i sadasnjosti  ... Povijesnicarka, radi i zivi u BG, Srbija

Feniks, Trebamo li lagati .. penzioner, zivi i radi u Hrvatskoj

 

Puno ljudi razmislja kao Latinka Perovic. Bar se srecem s takvima cesto. Racionalno i razumno gledajuci oko sebe. Bez glorifikacija negativnog, bez negacija pozitivnog. Treba ipak naglasiti, kako je premalo takvih kao Latinka, koji imaju sanse istupati u javnosti. To je jedan od velikih problema ovih prostora. Cenzura. I zato su oni drugi  glasniji (ovo se ne odnosi na feniksovu popularnost).

Nadam se, kako ste shvatili sto mislim, shvatili kako se to ne odnosi samo na Srbiju. Nadam se da ce svaki dan biti bolje, da cemo svakim danom sve vise moci cuti ovakva razmisljanja, pricanja.. Razmisljanja koja nas tjeraju na dodatna razmisljanja o svijetu oko nas. Istinita.

Sloboda medija i protok informacija su nam nuzne da sacuvamo zdravu pamet.

 

 

lunoprof
(Lun the Midghnight King)

 

 

.

vezani komentari:

http://pollitika.com/trebamo-li-na-portalu-pollitikacom-lagati#comment-306980

http://pollitika.com/trebamo-li-na-portalu-pollitikacom-lagati#comment-307044

http://pollitika.com/trebamo-li-na-portalu-pollitikacom-lagati#comment-307071

http://pollitika.com/trebamo-li-na-portalu-pollitikacom-lagati#comment-307067

 

 

 

.

lunoprof @ 09:06 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, svibanj 13, 2011
Ljudi često plaču -
                        ....... ne zato što su slabi, nego zato što su bili predugo prejaki!    
(Bernarda Majnovic, face wall)



Ipak to nije tako cesto. Cesce se iznenadimo koliko smo jaki.....
Ne bih rekla da je plakanje slabost..
Vise dode kao hladenje nuklearne jezge, kao ispusni ventil prekomjerno nagomilane unutrasnje energije,

kao para pretis lonca..      ....Ispustena taman toliko,

 

da se sve moze skuhati bas onako kako treba.....

 

 

 

 

lunoprof @ 22:28 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 12, 2011
 

Osjetila sam neopisivo olaksanje. Igram dalje. Sve se dokazalo.

Samo jedan broj od sedam. Na dvije kutije, loto-kiosk, loto-cigarete, dva puta jedan broj.

Lijepo je kad zivot ima svoja pravila, kad se matematicka logika i vjerojatnost pokazu tocnim i u praksi.

Sedam faktorijel kroz tridesetdevet faktorijel mogucnosti, svaki put, znaci da su moja predvidanja itekako dobra.

Dojave na ovom blogu su sigurne. I tocne, kako se vidi iz proslotjednih rezultata.

Vjerojatnost i zdrava pamet se uglavnom potvrduju.

Igram dalje. Cigarete 18kn, loto 2kn.

 

 

 

lunoprof @ 09:04 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 11, 2011
 

Vracam se na temu nacionalizam i ljubav prema naciji i drzavi. Kao i na najcesce odabranu recenicu pozitivnog objasnjenja sto je nacionalizam: Voljeti svoje, postivati tude. Ljubav, predocena kroz upotrebu rijeci "voljeti" u opisu nacionalizma, ima poprilicno nakaradno znacenje. Bar iz onog sto se desava "na terenu".

Nacionalisticka "ljubav" prema "svojem" strasno podsjeca na ljubav "zlostavljaca" prema "zrtvi".

Znam da ce se opet svi pobuniti, pa cu prije toga rade napisati kako ja vidim tu ljubav, na stvarnom primjeru obiteljskog zlostavljanja Oca pijanca, koji tuce zenu, koja brani djecu od zlostavljanja primajuci batine bez nekih vecih pobuna, stoicki, mirno. To je najcesci primjer zlostavljanja u praksi Balkana.

Alkohol cuda radi, to svi znamo. Mijenja psihu dugotrajnom upotrebom. U klasicnoj obitelji, otac alkoholicar, nakon napornog rada, dode kuci gdje mu je vec spremljen rucak i sve servirano. No, potreba za picem je ipak jaca od umora. Tu pocinje.. Ili rucak nije dobro skuhan, ili djeca galame, ili .. bilo sto iz svakodnevnom zivota postane smetnja.. On "mora" naprosto izaci, da se malo odmakne.. Bar tako ide prica prije izlaska.. Uz dodatak poneke ekscesne situacije, pljuske ili samo obicne dernjave.. Mama vice takoder, sprema djecu na sigurno, sto dalje od oca koji je "umoran" i "zivcan". Od hranitelja i branitelja obitelji, koji treba poseban tretman kad mu je tesko. Njemu treba paznje, vaznosti, idolopoklonstva.. Mora se znati tko je najvazniji u kuci, tko ih nosi kao na dlanu, naravno, zato sto ih "voli", zato sto se on jedini "brine" o njima. On ocekuje "zasluzenu" zahvalnost, nista drugo, doli zahvalnost i postovanje za svoju muku i ljubav prema obitelji, naravno. Kojoj je posvetio citav svoj zivot.

Ljubav.. Ljubav.. Ljubav.. Muka.. Muka.. muka..          ... i na kraju izlazi do prve gostione, birca, kafane..           Alkohol, Alkohol, Alkohol

Slijedi jedno pice, pa dodatno.. sa momcima, naravno. Vazni i znacajni razgovori. Alkohol. Odlazak kuci. Vecer. Zena vec zna citav scenario. Djecu je poslala dalje, u najdalju sobu na spavanje (ako ju ima, jer cesto uz alkohol ide i siromastvo).

Sad krecu batine. Zbog nekog razloga. Nedovoljno paznje, krive paznje, tek tako.. jer..              A djeca? Djeca znaju, no ne mogu nista. On je jaci. Sve dok sin ne odraste, on je jaci. Ali pamti. Sin. Kcer. Ponekad se izvuce iz kreveta i gleda kako tata tuce mamu. Voli on tatu. Voli i mamu. Ne voli kad tata tuce. No on ne moze nista. Osim se skriti ili dati mami casu vode. Plakati, ali nijemo, jer .. mozda i njega dohvati. A on je mali. Ali odrasti ce. 

Prije nego zaspi, pater familias, pogladi pretuceno klupko od zene. Ponekad ju i zagri, uz rijeci: Znas duso da sam morao, to je za tvoje dobro, da ne grijesis vise.. Ja te volim. Ja vas svih volim. 

 

To je prica o "ljubavi" zlostavljaca prema "svojoj" familiji. To je prica o "ljubavi" nacionaliste prema "svojima".

Jer ih "vole". Jer je to za njihovo "dobro". Jer o njima "ovise". Jer su oni jedini koji se za svih 'brinu". ... nastavite sami.... 

 

a ja bih samo na kraju rekla jer je to zato sto misle da ih posjeduju. Zato sto misle da ljubav znaci posjedovati. Zato sto bez toga nemaju nista drugo. Ako izgube osjecaj superiornosti, izgubili su sve. Vlastite svrhovitosti .. izgubili su sve..

No taj "njihov" posjed mora izgledati i biti bas onakav, kakav "alkoholicarski" mozak uopce moze percipirati.

Ako nije takav.. ako nije takav.. ako nestane svrhe.. ako nestane svrhe.. Napraviti cemo miting, dignuti tenzije, omotati se u zastavu i prijetiti.. Onima koji se usude dirnuti u nasu familiju. Bog ce nam oprostiti sve zrtve. Tako mora biti. Mi smo ti, koji smo vrijedni paznje, koji se brinemo, posjedujemo i volimo na jedini ispravan nacin .. batinama ili ??

Jer ljubav je to, beskrajna, zar ne?

...

 

.... jutro je.. nocna mora je nestala... probudila sam se u zemlji cudesa, u zemlji koja je lijepa sama po sebi... u zemlji u kojoj zivim, imam prijatelje.. u zemlji u kojoj najcesce gledam zalaske sunca i oblake kako se igraju na nebu.. gdje sam rasla, ucila prve korake, isla u skolu.. 

Na Zemlji, u kojoj nista ne mora imati posebno znacenje, ni vise znacenje, da bi mi se svidalo, da bi mi bilo lijepo, da bi se druzila s ljudima, koji su mi simpaticni i dragi, koji nemaju ni visa, ni posebna, znacenja, u globalu. I onih nekih par koje posebno volim, zato sto ja postojim i oni postoje u ovom vremenu i prostoru. Na zemlji, gdje se osjecam kod kuce.. bez da ju posjedujem, bez da je ista, bez da ju uvjetujem.. 

Za ljubav nije potrebno posjedovati, imati, odredivati..

Za pravu ljubav, potrebno je samo voljeti.

 

 

Nacionalisti ne znaju sto je ljubav, jer ljubav nije posjedovati, pripadati, odredivati..

Ljubav, ako ju ikada mozemo prema icem osjetiti,   ...znaci samo voljeti bez uvjeta, zadrske, ... ne mrziti

je ponekad vise od najvece ljubavi koju nacionalist moze osjetiti u odnosu kakav pijanac ima prema "svojoj" familiji, koju bezgranicno "voli", kojoj ne dozvoljava zivjeti, guseci joj slobodu, ljudskost.

Radi svoje potrebe pripadanja, radi pripadanja prema samo svojim, jedinim ispravnim mjerilima.. familiji koju permanentno zlostavlja. Cudno, no i razumljivo.

Izgubljena individualnost, vlastita svrha zivota, trazi vlasnistvo.. posjed.. neslobodu.. Etiketu & Brand.. Kao sto trazi i neprijatelja da bi imala svrhu. Trazi, naprosto, sve ono, sto je za ljubav ne-nuzno i sputavajuce.

Izgubljene iluzije zivota traju sve dok sin ne odraste, pa postane jaci. Ili dijete pozove pomoc 112, pa ga socijalni radnici odvedu u dom za nezbrinutu djecu. Ili sve to prezive, i sa traumama nastavljaju dalje u svoju izgubljenu iluziju zivota. Ili ... Ima sto nacina kako zrtve mogu izbjeci daljnja zlostavljanja, nisu sva najbolja, ali ipak prekidaju zlostavljanje.

 

Zlostavljaci ne zlostavljaju zlostavljace, nikad. Zrtve znaju postati zlostavljaci, cesto. Pa se vracamo na pocetak ciklusa, o zlostavljacima koji zlostavljaju, uvijek i jedino, samo zrtve.

Zlostavljaci se medusobno razumiju. Opravdanja su im ista. I zrtve slicne. Kao i ciklus nastajanja i prestajanja zlostavljanja.

Ono sto im je strano je "voljeti".

 

 

 

vezani tekstovi:

http://lunoprof.bloger.hr/post/visa-znacenja-nisu-potrebna/8464296.aspx

http://lunoprof.bloger.hr/post/nacionalizam-ne-voli-pripadnike-svoje-nacije-nego-samo-nacionaliste/8498616.aspx

http://lunoprof.bloger.hr/post/etiketiranje--brand/3367226.aspx

 

http://lunoprof.blogspot.com/2011/02/sloboda-od-straha-ili-strah-od-slobode.html

http://lunoprof.blogspot.com/2011/02/strah-od-slobode-ili-sloboda-od-straha.html

http://lunoprof.blogspot.com/2011/02/drzava-sloboda-strah.html

 

 

 

.

lunoprof @ 07:47 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 10, 2011
 

danas dojava bez mane :       3 11 17 18 24 27 31       .......... 2kn .. uz cigarete

 

Bez znanja nema imanja.

 

 




 

 

 

lunoprof @ 20:13 |Komentiraj | Komentari: 0
ponedjeljak, svibanj 9, 2011
 

Nastavak tradicije, koja je vec usla u svakodnevnu praksu. dobro, znam da nije zdravo, kao ni pametno.. no ne mogu si pomoci..

OVISNICA SAM

Pusim. 18KN dnevno, 20kom cigareta. Ne zelim reci marku, jer ne placaju reklamu, no kad stavim baner ili nekaj takvog, klikajte. Nakon vasih 1800klikova, plus jos 2000za troskove doznake, skupiti cu za kutiju cigareta. Kvalitetna zarada. Bez ulaganja. Internet zarada. Preporucam. Ima nacina i da izbjegnete poreze na te prihode. Cak i ove nove, poostrene.

Savjet o izbjegavanju poreza na takve prihode, sasvim legalne nacine, naplacujem 10EUR-a. Savjet dajem tek kad na blog uvedem.. hmm, znate onaj znakic kaj lici na kolica, koja kad su puna speceraja, nemaju manje od 1500KN tereta. Odaberete kolica, pa onda iz cjenika odaberete savjet, cijena ce biti navedena, i kliknite "ubaci".

Na kraju, kad potvrdite da vam je to dost savjeta, stiskajuci "keksic" zvan "dovoljno savjeta" .. pojaviti ce vam se zuta i crvena loptica kaj se vole ili ce pisati VISA. Slobodno birajte kaj god hocete, jednako vas kosta. Onda na brzaka prepisete prednje i straznje brojeve sa plastike, i to je to. Jednostavno, zar ne? To je sigurna zarada, nemajte straha.

Odlucila sam uvesti promjenu u svoj ovisnicki zivot. I definitivno samu sebe kazniti dodatnim troskom za svaku kupljenu kutiju cigareta.

Ovisnost, vodi u ovisnost.. opce poznata cinjenica..

 

Uz svaku kutiju cigareta uplacujem loto listic. Ima na kiosku. Zato ne treba travu legalizirati. Jer da i to ima na kiosku, mozda bi takoder uplatila, nakon sto dobijem nekaj sa listicem. Za sada, samo trava iza kioska igra, za Janicu. Koja to uredno tamo upraznjava. I jos se u njoj malo provalja. Ali tek nakon par koraka.

Dakle postavljam listic za danas (rece covjek da je za srijedu, no mene bas briga, danas placen listic je za danas!)

>OVO JE SIGURNA I BEPLATNA DOJAVA< >PRATITE SVAKI DAN< >JER I SUTRA IDE NOVA DOJAVA<     >>> 11 14 23 24 28 37 39

ti brojevi sa velikom vjerojatnoscu nece biti izvuceni, a ako da, vjerojatno ne na pripadajucem izvlacenju. rekla bih vam kada je to, ali nisam bas sigurna.

Ipak, moram vas upozoriti, ovisnost je jako opasna i siri se i dalje. Covek iz rupice na kiosku me pitao da li zelim Joker i jos nesto. Rekla sam da necu. Joker mi dode kao nesto sa Kerumom, a ne stoji covjek dobro pa za svaki slucaj, ne bi rado s njim poslovala. A to nesto jos, nisam bas shvatila. Osim toga ne uklapa mi se u koncepciju ulaganja.. i plan..

cigarete 18kn, listic 2kn

Za ta dodatna ulaganja morala bih popusiti jos jednu kutiju cigareta. Nikad ne reci ne. Kako stvari s poslom stoje, mozda krenem uplacivati i tog Jokera i taj jos nesto. 2kn na onih dodatnih 20cigareta. To bi vec onda bilo u redu. Razumno povecanje troskova zbog razvoja ovisnosti.

Znatizelja zbog moguceg prosirenja ovisnosti me natjerala da pitam cemu sluze te dvije 1+1 kn, pa sam pitala..

Kaze covjek, ako ne zaokruzite taj jos jedan broj kad izvuku vasih sedam brojeva dobiti cete samo pola nagrade.

Odmah mi je bilo lakse sto ne pusim dvije kutije. To bi vec bilo glupo. Birati brojeve za loto koji nece biti odabrani, platiti dodatnu kunu da ne bi dobila samo pola necega sto ionako nece biti povezano sa mojim listicem...

A ne, ni u kom slucaju. Kod mene uzaludna ulaganja, ne dolaze u obzir. Niposto. Ni u kom slucaju. Ne dam kunu za pola od nista. Za tako nesto mogu uloziti samo pola milijuna eura.

 

Samo sigurne dojave tu kod Lune...

 




lunoprof @ 19:24 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, svibanj 8, 2011
 

Ne razumijem ljude koji nacionalizam smatraju svojim ponosom, necim dobrim, u odnosu na svijet oko sebe. Oni ga uglavnom objasnjavaju puno jednostavnije nego sto on je u u svojoj biti. Kad su mi objasnjavali kako sam u krivu, davali svoje videnje pozitivnog u nacionalizmu, obicnu su upotrijebili ovakvu recenicu...

Nacionalizam jest :  Voljeti svoje, postivati tude.

Problem jest, sto to u praksi nije tako. Nacionalizam mozda ukljucuje Voljeti svoje, ali ne ukljucuje ni opis nacina, ni principa kako to ispoljavati. O drugom dijelu izjave, postivanju.. Njega je cesto jako tesko primijetiti. Evo jedne od kracih definicija koje sam nasla na net-u :

"Nacionalizam je ideologija koja drži da je nacija, etnička pripadnost, ili nacionalni identitet osnovni dio ljudskog društva, i koja ima političke implikacije utemeljene na ovom mišljenju; prije svega, tvrdnja da je nacija "jedina pravovaljna osnova za državu", te da "svaka nacija zaslužuje svoju državu". U ovome obliku, nacionalizam je univerzalna idelogoija; ali ovaj izraz također odnosi se na određene ideologije nacionalnih pokreta, koje imaju političke tvrdnje u ime pojedinih nacija.'"

Nacionalisti su ljudi koji sebi uzimaju za pravo odredivati nacin "voljenja". Tu vec nastaje problem. Svatko voli na svoj nacin. Isto, kao sto svatko ima pravo sam odrediti i ne-voljenje u opcem smislu. To nacionalistima nije prihvatljivo. Kao posljedica neslaganja sa razlicitoscu unutar "svoje nacionalne zajednice" pocinje prva agresija. Prema "svojima", svojima, samo uvjetno receno. Jer, u "svoje", nacionalist trpa sve one koji su rodenjem ili zivotom stekli mogucnost deklaracije vlastite nacije isti kao i doticni nacionalist. Samo zbog toga, nacionalis zahtijeva od njih, svoj, nacionalisticki obrazac ponasanja i iskazivanja ljubavi.

Vjera ne bi trebala biti ukljucena u "nacionalizam", no u nasim krajevima jest. Tako srpski "nacionalist" zahtijeva da Srbin bude pravoslavac, a hrvatski zahtijeva od svog sunarodnjaka da bude "katolik". Objasnjenje je cesto providno, besmisleno: Tko ne postuje "svoju vjeru", ne postuje ni svoju tradiciju. I zahtijevajuci postivanje po sebi postavljene tradicije, sili svojeg sunarodnjaka na to isto. Ne pitajuci se, kakav uopce odnos taj drugi, ne-nacionalist, ima prema vjeri. Covjekova "vjera" je njegova privatna stvar, kao i nacin upraznjavanja. Iz tog primjera logicno slijedi kako nacionalist zadire u privatnost svog sunarodnjaka. To ni u kom slucaju nije prihvatljivo za civiliziranog covjeka. Kosi se i sa pocetnom izjavom samog nacionaliste. Kad je rekao da postuje tude. Jer tude ne znaci samo "druga" nacija, tude je sve, sto nije "moje". Nacionalist, sa takvim ponasanjem prisvaja, citavu "naciju". Otima joj neovisnost od nacionalizma. Ona postaje njegovo vlasnistvo, igracka, kojom on upravlja. To nije prihvatljivo ponasanje.

Ne treba se zaustaviti samo na vjeri, postoji jos odredenja nacionalista koji direktno ugrozavaju drugaciji odabir za sunarodnjake. Odnos prema tradiciji je slijedeci koji je zanimljiv za razmatranje. Vezati cu se na balkanske obicaje. Iz naseg okruzenja. Tradicija bodula nije bas slicna tradiciji sokca. Tradicija zivota na selu, negdje na Baniji, nimalo nije slicna zivotu u gradu Varazdinu. Iz Surdulice obitelj, vjerojatno ima sasvim razlicite obicaje od one iz Sombora, makar su iste nacije. Kraj, okruzenje, uvjeti zivota, posebno kod obicnih ljudi, jako se razlikuju od lokaliteta do lokaliteta. A grad i selo, jos vise. Sjever i jug, takoder. Da ne kazem, Srbi iz Dalmatinske zagore i recimo Kraljeva. Ili vojvodanski Hrvati i Istriani.

Nacionalisti u Hrvatskoj, kao i u Srbiji, uzimaju si za pravo, tradicionalnu seosku, ili obitelj nize klase, negdje iz 18-19 stoljeca, sa odnosima zena-muskarac-djeca, obrazovanje-radne obaveze, postavljati kao onu koju bi svi trebali slijediti kao svoju tradiciju. Postivati i upraznjavati obaveze i obicaje koje iz nje proizilaze. Takva tradicija je uglavnom ruralna, no nije karakteristicna samo za "ruralne' nacionaliste, sto je zacudujuce. I urbani nacionalisti vrlo cesto ocekuju postivanje i poznavanje takvih seoskih "univerzalno tradicijskih" obicaja. Takav prenos tradicije, nacionalizmom, u ovim burnim vremenima, povecao je "ruralnost urbane sredine". Sada je vec uvrijezena pojava, pravilo, kod, uvjetno receno, gradskih svadbi, bar dvije, tri ogromne zastave na debelom stapu i beskrajno trubljenje ulickane kolone automobila. Nitko to vise ni ne primjecuje kao nesto cudno za urbanu sredinu. Kao ni muzikase.. sa nacionalnim "pop-folk" sadrzajem.

Sve one koji ne rade ono sto je po njihovom misljenju postivanje, nacije ili tradicije, ovisno o prilici, daruju, uglavnom, nekim losim epititetima. Nikakve razlike ne postoje medu ljudima iste nacije, za nacionaliste. Na ovo ce se mnogi nacionalisti pobuniti, no tako je. Naprosto je nemoguce objasniti kako ljudima "stare" vrijednosti nemaju isti znacaj, a niti su iste. Kako svako okruzenje ima neke svoje vrijednosti, koje treba postivati kao takve. Uvjeravanje svih pripadnika vlastite nacije u apsolutnu neophodnost postivanja seoskih obicaja iz 18-19st., kao jednu od osnovnih i nuznih "nacionalnih" vrijednosti je agresija na slobodan odabir nacina zivota ljudi oko sebe. Sto je najgore, nacionalisti, makar nisu vezani zivotom na ruralna podrucja, ne priznaju mogucnost da takve tradicije neki gradani nisu nikad vidjeli, a ni upraznjavali.

Nacionalisti uglavnom tesko podnose kritiku ponasanja pripadnika vlastite nacije, pogotovo kritiku nacionalista, ali samo od ne-nacionalista. Takvu kritiku proglasavaju "anti-drzavnim", "kvislinskim" ponasanjem. To seze tako daleko da se izrazi kao : "izdajice", "nepocudni elementi", "petokolonasi", upotrebljavaju svakodnevno. No istovremeno si uzimaju za pravo, glasno kritizirati ponasanje pripadnika vlastite nacije koji ne zele biti nacionalisti.

Tu dolazimo do jasnog zakljucka, o prvom djelu izjave: Nacionalisti nisu ljudi koji "Vole svoje.. Jer su to dokazali svojom agresijom prema ljudima oko sebe, pripadnicima te iste nacije. "Svoje" za nacionaliste znaci nacija ili drzava, ili vlast u "svojoj" drzavi. Agresijom prema "svojoj" skupini, dokazuju ne-ljubav.

Namecuci svoj stav kao jedini ispravan, postavljajuci "svoje", nacionalisticke, tradicije kao osnovan nacin tudeg zivota,    ...sve suprotno tome proglasavati nacionalnom izdajom.. znaci samo netoleranciju razlicitosti.

Netolerancija razlicitosti u baznim postavkama zivota nije pozitivno opredjeljenje. Nacionalizam je jako neugodan za sunarodnjake nacionalista jer im ogranicava slobodu zivljenja, odabira, razmisljanja, obicno na agresivan nacin. I na zalost, svakodnevno nas okruzuje.

Uvijek kad prisustvujem ispoljavanju nacionalizma, a to se u pravilu dogada uz pokazanu agresivnost, nekompatibilnost prema drugacijim shvacanjima nacije i nacinu zivljenja, osjetim nelagodu i potrebu suprotstaviti se nacionalizmu u vlastitim redovima jer me direktno ugrozava kao Individuu. Kao covjeka, kojem su ugrozena osnovna prava slobode odabira, kao covjeka kojem su ugrozena osnovna ljudska prava inim zahtjevima uklapanja u "kockicu razmisljanja i ponasanja" koju su "nacionalisti" sebi predocili kao jedinu ispravnu.

Zato me strasno cudi kad ljudi sa rezigniranoscu, slijeganjem ramenima, promatraju vlastiti nacionalizam. Negirajuci svaku bliskost s njim, ali mu se ne suprotstavljajuci.

Jer ogranicenja, sputavanje, s koje god strane dolazilo, nije nesto cemu se trebamo prepustati. Ono nas ugrozava direktno. I ako niste nacionalist, suprotstavite se onom u vlastitim redovima.

Nacionalizam nije neutralan prema pripadnicima vlastite nacije, vec agresivan. Ne trpi razlicitost.

Nacionalist voli samo nacionalizam, za koji, samo on postavlja pravila, pa stoga ne postuje pravo "ne-nacionalista" iz "svoje" nacije, na drugacije razmisljanje ili nacin zivota. Na drugaciji odnos prema svojoj okolini, samo zato jer to nije nacionalisticko ponasanje.

Nacionalist nije dobar prema pripadnicima vlastite nacije koji to nisu. Jer su oni razliciti od njega.

Nacionalist voli nacionalistu, a za dalje, sve je upitno, bar po onom kako ispoljavaju svoju ljubav.

Nacionalist ne znaci imati pripadnost nekoj naciji.

To, bar ovako kako se upraznjava, znaci imati nacionalisticki pogled na svijet, i uglavnom netoleranciju prema drugacijem.


...

 

O gornjoj recenici, o onoj rijeci voljeti na pocetku.. slijedecom prilikom..

 

http://hr.wikipedia.org/wiki/Nacionalizam

http://sh.wikipedia.org/wiki/Nacionalizam

lunoprof @ 15:24 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
subota, svibanj 7, 2011
 

Nije potrebno, pronaci "vise znacenje" u nekoj stvari, da bi nam bila draga.

Kao sto nije potrebno, dati nekom covjeku "vise znacenje", da bi ga voljeli.

Ljubav ne iste "visinu". Ni znacenje. Samo dusu koja je sposobna osjetiti ljubav.

 

"Visa znacenja", su potrebna samo onima koji imaju nedostatnu dusu za najobicniju od obicnih, prekrasnih osjecaja..

Ljubav.   ...Ljubav je oduvijek bila dostatna za sve. Naprosto se osjeca. Tu je. Vibrira i struji.

I nista joj vise od toga nije potrebno. Kao ni nama.

 

Takva je i strast.

I bol. Razocarenje. I mrznja.

Samo se osjete, unutra, duboko. Vriste.

 

No ljubav uvijek ostaje primarna i najvaznija. Nista vise od toga, nije nam potrebno.

 

 

.

lunoprof @ 22:19 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, svibanj 6, 2011
 

desno - lijevo... pa nista.. pa opet.. desno-lijevo.. i na kraju .. pa otidite na kraj, vidjeti ce te..
.
.
Pratim ponovo uzavrele natpise, uglavnom sa ne puno novih sadrzaja, no sa puno velikih i burnih naslova u vezi ratnih i poratnih zbivanja. Kad si malo bolje razmislim, danasnjih zbivanja. Jer nas opet isto sustiglo. Gomiletine ljudi koji pricaju samo o ratu, o herojstvu, vlastitom, naravno. Sto ne znaci da je to njihovo osobno herojstvo. Vise bi znacilo : U nedostatku osobnog, prisvojio sam si "nacionalno". Koje je to nacionalno, o tom bi vrijedilo pricati. Nisu to bas neke univerzalne herojske vrijednosti, bar ne iz nekih poznatih, civiliziranih sredina.

Uglavnom se zabavljam gledajuci naslove, izjave, obrane i nabrojena herojska djela "desnih". Hrvatski, apsolutno negiraju postojanje zlocina na hrvatskoj strani, kao i Srpski, na srpskoj. Izgleda smijesno? Pa i jest. Potpuno stupidno. Kosi se sa zdravom pamecu. Jer ne dokazuju ne postojanje samog zlocina, vec nesto sasvim nevezano na temu.

Normalno bi razmisljanje, svakog, cak i laika-istrazitelja bilo : Aha.. vidi, ubijen je Srbin.. Prst u zrak, polizan naravno, pogled na vjetrove rata tog podrucja, pa traganje.. Za ubijenog Hrvata.. isto. Ako se na kraju ispostavi najlogicniji trag krivi, ok. Sad treba traziti istonacionalnog ubojicu, kao sto ipak svaki istrazitelj, bar oni iz televizijskih serija, trazi. Ispitaju alibije i ostale sumnjive pojave familije i bliskih prijatelja, susjeda, ljubavnika..

Sto traze hrvatski istrazitelji i gospodin Drazavni tuzitelj Bajic? Nista. Oni su izgleda veci vjernici u "zaborav" i "neznanje" od bilo kog drugoga. Apsolutna vjera da nije dobro cackati po stratistima. Niti jednom. Nek ih ima puno. Nek se ne zna. Na kraju, bilo bi dobro kad bi svi napola-osudenici, ili oni pod istragom zbrisali netragom jer ih se ne bi moglo suditi i kazniti. Pardon, jer ne bi govorili.

Sto rade ostali?

"Desni", uvjetno receno, uglavnom negiraju postojeci zlocin "svoje strane", ali NIKAD, bas nikad ne postavljaju pitanje Tko je kriv? I to je poanta. Nije dobro saznati tko je kriv. Zato cemo postavljati bjesomucnu kolicinu besmislenih pitanja. Izmisljati besmislene usputne, nevazne argumente, koji za svrhu imaju jedan jedini cilj: Ne traziti, a kamoli naci krivca.

Lice na lose (ili snalazljive, kako ih neki nazivaju, elokventne) ucenike, koji kad odgovaraju, sipaju bujicu recenica koje nemaju ama bas nikakvu vezu sa temom, glavno da nesto se govori. Nada je usmjerena prolaznoj ocjeni iz zalaganja. Postici sazaljenje profesora, nastavnika koji nece uci u samu srz pokazanog "neznanja", cilj je. Ili puckim rijecnikom, poklonjena dvojka iz zalaganja. Iz zalaganja koje je. takoder lazno. Jer stvarnog zalaganja nema. Ne radi se o nemogucnosti svladavanja gradiva, vec o totalnoj indolenciji, ne pokusaju "ucenja". Ne bih rekla da je indolencija slucajna. Njena svrha se jako dobro skriva iza velikih i vaznih parola o ljubavi prema domovini, takozvanom "domoljublju". Obrani digniteta i ostalih "vrlo vaznih" i znacajnih rijeci, iza kojih vise nista nije ni potrebno reci, kao ove: 1. lika i djela Franje Tudmana 2. Oluje 3. Domovinskog rata 4. Branitelja.. Ta rijec prestala je znaciti ono sto stvarno znaci i tako postala "znacajna" rijec za "suverenost"....

Evo i primjer. Transkripti. Svi su se par dana bavili ne samim traskriptima, vec potragom za "Veleizdajnikom" koji ih je predao Haagu.. To je trebao biti dokaz o .. pa i ja se pitam cemu? Logicno bi bilo, ako se vec osuda smatra nezasluzenom, reci: Super sto su transkripti poslani. Nasi nisu krivi, mozemo javno ispricati sve planove i ideje. U njima nije bilo nista sto bi upucivalo na Zlocinacki pothvat. Zar ne bi takvo razmisljanje bilo ispravno bas za one koji smatraju kako Hrvatski generali nisu krivi? I jos dokumenata treba poslati, nek vide oni tamo da zlocin nema ama bas nista s nama i s nasim vodama! .. Zar ne bi takvo razmisljanje bilo jedino logicno za sve one koji su uvjereni u nevinost ?

Ima jos prakticnih primjera. Izvjestaj HHO-a. Super da ga imamo. Nasi Generali kao i drzavni vrh nisu radili zlodjela. Izvestaji sa terena ce to i pokazati! No, to nije tvrdnja "Desnih". Oni optuzuju HHO za izradu izvjestaja, kao i za njihovo slanje "profesorima".

Najveci opravdavajuci biser mi je citati koliko su Srbi Hrvata ubili. Kao da to brise ubijene Srbe. Ono, minus broj puta minus broj je plus broj. To sa brojevima je tocno. No kad zamijenimo rijec broj sa rijecju covjek, procitamo to polako, shvatimo da je tvrdnja apsolutno kriva. Kad bi to bila tocna tvrdnja, svi zlocini ovoga svijeta opravdali bi se javnim smaknucem iste kolicine drugih ljudi. Cosa Nostra. Pa tako do istrebljenja. Koliko bi nam vremena trebalo da na citavoj zemaljskoj kugli ostane samo jedan covjek?

Moze i prica sa iseljenjem Srpske populacije iz RH. Stvar je jako jednostavna. Ljudi su pobjegli, kao zadnji, bas civili iz SAO Krajine. Nakon sto su par dana ranije pobjegli ratni profiteri i srpski koljaci. U tom trecem valu iseljavanja, neki kazu i cetvrtom, bilo je najvise civila. I nesto naoruzanih civila. Svi bi mi imali oruzje da smo tamo zivjeli. Ok, oruzje u rukama civila, cini od civila vojnika. No ipak je taj zadnji, "Olujni" val, bio uglavnom civilan. Onakvom brzinom kakvom je napredovala hrvatska vojska, ... hmm.... Pa ne znam, decki kao da su trcali.. Malo karikiram, znajuci da su gardijske brigade, profesionalne, uglavnom prve prolazile. I tada to postaje stvarna brzina jer njih nije bilo mnogo. Tek iza njih su isli mobilizirani branitelji. Kad tako gledamo, samo na covjek-kretanje-brzina-put, doci cemo do podatka da su se Srbi pokrenuli, civili Srbi, ti zadnji, ipak puno prije pocetka akcije Oluja. Milosevic je s one strane pomogao uvjeravanju u neophodnost bijega, a HDZ s ove.I tu uopce nije problem. Dobro je da se to dogodilo. Puno je manje civila stradalo tako, nego da su ostali. No za par tjedana, da nije bilo sustavne palezi, antipropagande povratka uz suprotan Tudmanov tekst, ubojstava slucajno preostalih, pljacki, naseljavanja srpskih kuca bosanskim Hrvatima. Od kojih su posljednji Hrvati, bas u to vrijeme istjerani iz Banja Luke (gle cuda?).. Nitko, ama bas nitko, ne bi postovljao problem odlaska, da je uslijedio povratak. Vratili bi se civili. Oni koji su krivi ne bi. I stvar rijesena. Nema Haag-a, nema osuda, nema .. puno toga ruznog. Sto kaze "Desnica"? Uglavnom glupost. Srbi su sami otisli. Srbi su otisli jer su to sve bili cetnici. Nije bilo vise od par mrtvih Srba. Svi samo izmisljaju, jer su to Srbi podmetnuli. Nelogicni i totalno stupidni komentari.

Necu vise primjera. Nema potrebe. Svi koji zele iz ovog mogu shvatiti sto zelim reci. HDZ i HSSB i poneki padobranci sustavno lupetaju besmislice odvlaceci paznju sa bitnih stvari. Bitna pitanju su: Tko je pocinio zlocin? Tko je planirao etnicko ciscenje? ... Tko su zrtve? Zasto je bilo toliko pljacke i kriminala na tom teritoriju? Zasto su paljene kuce? ..itd..

Ako se malo bolje pogleda vracamo se na srz clanstva HDZ-a. One stranke ciji se clanovi mogu okarakterizirati samo kao : Oni koji su imali koristi i oni jako glupi. HDSSB je u stvari HDZ iz tog doba, nadam se da se sjecate. Kao i Glavas. Kao i Seks. Kao i Jadranka Kosor, danasnji tuzitelj Bajic, Karamarko, Jarnjak. Pasalic, Jure Radic, Markica Rebic, Milinovic, Kalmeta... Neki osnivaci, HDZ-ovci su u meduvremenu umrli, ali danasnji aktivni, svoje pocetke i dugogodisnji rad mogu samo uz njih vezati. Njima ne moze biti cilj istina ni prava pitanja. Iz skretanja sa bitnog mogu dobiti samo i jedino totalno zamagljenje istine i eventualno svoj spas. Svoju prolaznu ocjenu, Dvojku iz zalaganja. No profesori iz EU ocito ne vole fake-dake. Ni idiotizam. Nema prolaza. Mi smo birali takve predstavnike hrvatskog naroda, a oni nas sramote, skrivajuci sebe.

Od onih malenih, forum, portal, cestovnih "Desnicara", papiga desnicira.. do vrhuske sa Jadrankom Kosor. Svi nas sramote. Nikad nisam sasvim sigurna u koju skupinu HDZ-jovaca bih ih svrstala. Postoje obje mogucnosti. Da su prikriveni zlocinci, ubojice, pljackasi, kao i ono drugo. No ljudi im se rijetko otvoreno suprotstavljju bas zbog onog prvo navedenog. Mogli bi biti opasni i danas. Razlike nema, samo je eventualna opasnost danas vezana za hrvatske ljude. Jer se Srbi nisu vratili.

Zato Hrvati trebaju sutiti i praviti se glupi. Praviti se slijepi.

Drugovi, takozvani "Desnicari".. branitelji stupa HDZ-a... obavijestavam vas da desnicarenje ne znaci raditi iz sebe budale.

Biti desno orijentiran znaci samo zivjeti konzervativnim zivotom. Vjerovati u demokrscanske, tradicionalne vrijednosti zapadne civilizacije. Biti politicki i socijalno tradicionalan, propagirati kapitalizam konzervativnijeg tipa. Nista drugo.

Desno orijentiran ne znaci biti neznalica, neuk, kriminalac, palikuca, glupan.

Hrvatskoj je neophodna jos jedna stranka, da bi se navedeni mogli izdvojiti od stvarno desnih.

Porebna je stranka sljedbenika : Till Eulenspiegel von Dummy. TEUD.

Nadam se da, ako se osnuje, nece prijeci prag na slijedecim izborima. Jer ima nesto sto me uzasno nervira. Izgleda neizljecivo. A dosta je glasno.

Dakle Desno-Lijevo.. "desno" nije stvarno desno. To su samo losi daci sa jos losijim odgovorima.

 

 

lunoprof @ 11:01 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, svibanj 5, 2011
 

Damir Kajin : Zaključio je kako je prvenstveni cilj obrane generala Gotovine bio pelješenje državnog proračuna...Hrvatski narod uništili su oni koji su mu isisali supstanciju, 200 bogatih obitelji, hrvatska opsesija Bosnom i Hercegovinom, Sanaderova pljačka te vladanje zemljom bez izbornog legitimiteta

Vesna Pusic : Nedopustivo da se individualni zločini skrivaju iza cijelog Domovinskog rata.

Mladi Jastreb : Domovinski je rat zaštićen, a mi imamo presude kakve imamo i pogađaju nas nedaće kakve nas pogađaju. Na sjednici Vlade, uz odluku da branitelji postanu ustavna kategorija, doneseno je i pet operativnih dokumenta za zatvaranje poglavlja 23  temeljem kojih se vukovarski branitelji pozivaju i na razgovore i ispituje ih se o iskazima danim u srpskim koncentracijskim logorima – emotivan je bio Borković.

 

Na ovo se nema sto posebno dodati. Mozda samo da je zabrana iskaza Gotovini, osim zastite Franje Tudmana (i Suska, te sadasnju zivucu i krecucu ekipu, jos aktivnu) zbog potrebe skrivanja suludog plana o etnicki cistoj Hrvatskoj, uz pripojenje dijela BiH rezultirala odgadanjem EU integracija. Sto je naravno omogucilo daljnju pljacku Hrvatske. 

Tako da bi se obrana generala u Haag-u, kao i neprocesuiranje, te pustanje srpskih ratnih zlocinaca, kao i ispitivanje hrvatskih zatvorenika srpskih logora od strane srpskog tuziteljstva danas, moglo opisati samo kao obrana dva cilja :

1. Skrivanje lika i djela Franje & Suska i ekipe

2. Opca krada svega do ceg se stigne bez mogucnosti kontrole

 

 

 

 

 

http://www.vecernji.hr/vijesti/mladi-jastreb-ne-treba-se-mijenjati-ustav-zbog-branitelja-clanak-283608

http://www.vecernji.hr/vijesti/pusic-neistina-je-da-je-presudom-generalima-kriminaliziran-cijeli-rat-clanak-283411

 

 

 

 

lunoprof @ 08:20 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, svibanj 3, 2011
 

Postoji jedna lijepa prica, o jednoj uciteljici. Dragoj i pametnoj zeni. Pred penziju, mozda godinu ili dvije do normalne, pune penzije. Covjeku koji je volio svoj posao i djecu. Prica je iz 90-tih.. Druga po redu u mom sjecanju.. Opet Zagrebacka prica..

Skola je promijenila ime. U Bruno Busic. Hrvatski grb je imao, cas prvo polje bijelo, cas crveno.. Masa ljudi mahala je barjacima po cesti. Najednom je jedino sto su zeljeli u zivotu, svrha citavog njihovog postojanja i rodenja bila Samostalna hrvatska drzava. To su oni isti ljudi koji su osam godina ranije lili suze na Titovom sprovodu. Prekrili cijeli Zrinjevac tijelima da bi sto blize bili Plavom vlaku..

Nista se posebno nije u Zagrebu dogadalo. Osim toga naravno. Na poslu je bilo jeb..no. Nit para, nit posla, a moras biti. Jedni su se bojali maknuti Titovu sliku sa zida, neki su je mijenjali manjom, dok je zid u punom formatu bljestao izbljedjelom farbom. Neki su je bacali uz dreku i galamu velikih bojnih poklica. Neki je, nakon toliko godina sto tamo stoji, nisu vise ni vidjeli.

Bilo je frka otici na more, jer nisi znao kako natrag, na posao. No u Zagrebu, osim tih mahaca zastavom.. Maltretiranja tipa "Nisi Hrvat, ako nisi Katolik", nista se posebno nije desavalo, tada. Tocno informiranje tko je koje nacije i vjere takoder je pokrenuto. No nista stvarno radikalnog, nije se desavalo u zivotu obicnih, gradskih ljudi.

A onda su se poceli javljati. Glasniji, jaci, bahatiji .. Oni koji su nasli svoje zivotno zanimanje: Biti Hrvat. Porodice su masovno krenule na mise. One, kojima to do tada, nije nikad padalo na pamet. Katolici za Bozic postali su "pravovjerni" svaki dan. Istjerivaci svojih, nazvavsi ih hrvatskim, frustracija, nezadovoljstva.. konacno su nasli, nesto po cem mogu biti bolji. To su prenosili i na djecu. I tu pocinje moja prica.

Sasvim obican skola, gradska. Sasvim obican razred, radnickog kraja, obicnih ljudi. Uciteljica sa pocetka. Srpske nacionalnosti, ako je to formular trazio, inace gradanka Zagreba. Treci razred. Likovni odgoj. Tema "Leptir".

Jedan decko nacrtao je leptira sa crveno-bijelim kockastim krilima. Nacrtao ga je onako kako je kod kuce cuo da treba biti sve. Curica do njega, kako vec curice u tom uzrastu znaju biti razumne, podigla je ruku. Uciteljice, uciteljice, Marko je nacrtao kockastog leptira, pogledajte.. Jel'da da nema takvog leptira? Jel'da? Uciteljica je, naravno, i prije poziva to vidjela. Iskusna uciteljica koja voli djecu i svoje uciteljsko opredjeljenje. Prisla im je.

Marko je imao tatu. Tata je imao kockastu, crveno-bijelu, pamet. Curica nije znala da je Markov tata Marku objasnio kako su, osim ljudi i drvece, i biljke, i zivotinje, samo hrvatske. Jer jedino hrvatsko je dobro. Na crveno-bijele kockice. Marko je nacrtao ono sto je mislio da je ispravno, onako kako mu je tata rekao. Marko je crtao po svom uvjerenju, najvrijednijeg leptira, hrvatskog, jer samo takav to moze biti. Onoga koji se kiti hrvatskim perjem. Onoga koji je bas tako oznacen.

A uciteljica, ona je bila stvaran i dobar covjek. Pametan. Svjestan zivota i situacije.

Pa je odgovorila curici istinoljubici:

Duso, za sada ne postoje takvi, kockasti leptiri, no nikad ne znas, mozda ih jos i bude. Pusti Marka, da crta bas onakve leptire, kakve on misli da postoje. Vrijeme ce pokazati da li ce leptiri imati krila na crveno-bijele kockice ili ne, a vi cete tada vec odrasti.

Dan je zavrsio, djeca su otisla kuci. Uciteljica je ubrzo otisla u penziju, odmah nakon smjene starog direktora. Nije joj se dalo cekati dokazivanje novog direktora kako jednino crveno-bijeli kockasti ljudi postoje. Nije vrijedilo upropastavati zivot. Zeljela ga je provesti sa prijateljima koje je imala i do tad. U svom stanu, u Zagrebu.

Uspjela je. Prijatelja je bilo sasvim dovoljno.

Koga mi uopce imamo oko sebe, ako to nisu familija i prijatelji? Ljudi cine zivot, vrijednim zivota.

 

 

lunoprof @ 13:17 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 2, 2011
 

Svaki dan sve vise ljudi se buni zbog krada, kriminala, muljaza, pretvorbe... obicnih pronevjera, drzavnih pronevjera, devastacija poduzeca, rasprodaje hrvatske imovine, od resursa do teritorija..

Svi su slozni da godinama lazu, varaju i kradu.

A onda se "dogodi" presuda Gotovini, ocekivana.. makar je za Vladu i HDZ neocekivana. Makar je SDP uvrijeden tretmanom Hrvatske. Makar Josipovic smatra ovo i ono. .. Vlada brani dignitet necega.. bla bla Hrvatska i hrvatsko.. HDZ jaca desnicu.. u najmjeri "oslobadanja" bla bla .. tvrdi nije bilo namjere etnickog ciscenja.. nema .. nije kriv.. ... Mi cemo..

I svi oni isti koji su godinama varani, pokradeni i znaju od koga su to sve dozivjeli.. Najednom opet vjeruju "svojem" lazljivcu. Jer zaboga, pa nemoguce je da je drugacije.. Nemoguce je da je iza toga neka prevara, namjestanje i laz.. Pa zaboga, radi se o svetom domovinskom ratu, o herojima...

 

Kako mozes dokazanom lazljivcu vjerovati?

To je valjda sistemom, ovo - ono. Ako jedno lazu, ne mogu drugo lagati ? Ovo - ono... Duboko sam uvjeren da bas ne mogu "svaki" put lagati... ili kaj ? Godinama zivimo "pod" lazima koje nam serviraju sa svih strana, sve siromasniji... Tu znamo da lazu o onome sto rade ili su radili, i kad mjere nezaposlenost i BDP i ... Znamo da "Lazu kad zinu"

Ali sad, ako se radi o Domovinskom ratu, zlocinu, herojima, dogadajima.. obrani... Bez obzira na ocigledno, mi vjerujemo izgovorenom od "dokazanih lazljivaca", cak i onima koji su pod istragom ili sa istragom u ladici ili cak osudeni.. Braneci njihove lazi, prljamo nas svih. Silno se trudimo podijeliti krivicu sa "krivima". Kazu da je to "domoljublje". Ja bih prije rekla idiotizam.

 

Stvarno je logika ovog naroda fascinantna.

 

Mi cemo jednog dana zasigurno proci cijeli kvalifikacijski test za EU integraciju, ali samo pod uvjetom da nikom ne padne na pamet mjeriti "kolektivni" IQ. Ako nam ga izmjere, samo ce uzeti teritorij koji nije naseljen ljudima. IQ ce to dokazati.

 

 

 

lunoprof @ 22:40 |Komentiraj | Komentari: 0
nedjelja, svibanj 1, 2011
 

Cekam danas cestitku : Sretan vam 1. maj, ako slavite..   ..Sretan Praznik rada svim vjernicima u rad..   ..Sretan vam 1. Maj, medunarodni praznik rada ako drzite do njega..Ili jos gore: Ja ne slavim 1. svibanj, zasto bi ga nekom cestitao? Ne slavim, cestitaj ga mamici svojoj, bas me briga..

Takve izjave, bar dio, mogu se cuti i za Bozic, i za Uskrs.. ne dao bog da bi nekome druge vjere ili nevjere,  praznik bio sretan. Zasto? Nemam pojma.. Ja sam oduvijek mislila kako vjernici trebaju siriti bozje poslanje dobrim djelima i zeljama.. No desava se, masovno. Cak i ljudi koji stvarno zele dobro svima, taj dan imaju potrebu razdvojiti ljude, na one kojima zele vise srece, od onih kojima ju ne zele bas taj dan. Ipak, za takve praznike, moglo bi se reci kako su povezani s nekom ljudskom deklaracijom osobnog, vjera, nevjera..

A sto reci za 1. maj? Ja nisam radnik i necu srecu ? Ili bas lijepo, hvala i tebi.. Makar bili najveci neradnici na svijetu, bogati kao krezovi, pa vam taj praznik bio smijesan.. Sto je lose u cestitci ? I koliko tako bogatih ima, da bi se mogli izdvojiti od pojma radnika ili rada samog ?

Neshvatljivo mi je to, osim objasnjenja sa koprenom na ocima..Ili mozda nipodnistavanjem rada, ismijavanjem.. Samo mi nije jasno od cega ti ljudi zive, kako provode najveci dio dana.. Na kraju, da li tako, u biti, ismijavaju sami sebe, svoj rad ? Ili tek zelju da od njega dostojno zive ?

Jer slavlje ce danas, u Hrvatskoj, odbiti s gnusanjem, u vecini, oni kojih se to najvise tice. Oni koji bi zeljeli raditi i od toga zivjeti. Bar je bas takvih, "odbijaca", bilo najvise proteklih godina. Mnogi od njih, misliti ce da su zbog toga vise Hrvati, veci domoljubi... Koja ironija.. zakrivljene pameti i razmisljanja.. Nadam se da ce ih ipak biti manje nego prosle godine.. Nemam sasvim pouzdanu informaciju kako je u ostalim drzavama, no rad i radnik mi se nekako cini kategorija odvojena od drzave, nacije, vjere...  Raditi i zivjeti od toga dostojno covjeka, oduvijek mi se cinilo dobrim. I za covjeka i za drzavu, naciju, vjeru.. okruzenje.. Sasvim univerzalno dobro. Kao i zeljeti zivot dostojan covjeka.

Uvjerena sam kako je lijepo svima pozeljeti srecu, na danasnji praznik, kao i na sve ostale. I vjernicima bilo koje vjere i nevjernicima, i onima sa koprenom i onima koji gledaju bistra pogleda oko sebe, onima koji od njega zive i onima koji to samo zele.... Bili radnici ili neradnici... svejedno.. Svim ljudima svijeta zelim :

Sretan vam 1. maj, Medunarodni praznik rada !       

....Od srca vam zelim zivot dostojan covjeka od djela vlastitih ruku i uma....

 

 

 

 

 

lunoprof @ 10:11 |Komentiraj | Komentari: 0
flashHeader
geotoolbar

web tracker