Zbirka prica i razmisljanja bez kronoloskog reda
lunoprof
Blog - ožujak 2013
nedjelja, ožujak 17, 2013
.
"The Trouble with Being Human These Days"... citav dan razmisljam kako bih prevela ovu recenicu, a da ne narusim njenu misao... probala sam sa "kako je tesko biti covjek danasnjih dana", ali to nije to.. To nije ono sto je Zygmut Bauman mislio, pre depresivan prijevod, gubi se znacenje. Probala sam jos sto varijanti ali nijedna nije bila ona s kojom bih bila zadovoljna, ona koja daje dovoljno optimizma i dovoljno istine u savrsenoj jedostavnosti izrecene cinjenice... ili sto raznih cinjenica? Kako ostati covjek? Biti dovoljno human, ali i racionalan u danasnjem drustvu?

Teskoce u "biti danas humano bice"       ...biti ono sto je oduvijek bilo osnovno ljudskom rodu kroz vjekove, ono sto nas je odrzalo kroz sve nase medusobne borbe i razaranja, otimanja i pljacke... ...naci ljudsku crtu u sebi i zivjeti ju.... Kako "biti" taj arhetip covjeka danas? Arhetip onog sto je covjeka oduvijek jedino cinilo covjekom..... humanim.
.
.
"lagani odnosi" su nesto sto je karakteristicno za moderno drustvo, potrosacko drustvo. Odnosi sa sobom i medu ljudima tako su se pretvorili u surogat "potrosackog drustva", odnos ponude i potraznje, zelje i moci ispunjenja, udobnosti i olakog shvacanja "datosti" svega sto nam se ucini dostupnim... a lako je dostupno tako mnogo toga....... Odnos covjeka prema covjeku izgubio je na dubini, na potrebi za drustvom ljudskih bica, za djelovanjem, za humanoscu, za promisljanjem jer smo kao ljudi sve vise prihvatili da je odnos naprosto "dostupna i potrosna roba". Tu smo, cini mi se, izgubili dio onog arhetipa.. humanog bica.. Graditelja odnosa, pazljivog cuvara svoje okoline, pazljivog cuvara ljudskosti u sebi i oko sebe. Tako je privlacno kupovati na rasprodaji i odbacivati potroseno, uzimati bez kriterija jer je naprosto jeftino, bez stvarnih potreba gutati sve sto je nadohvat. Tako je postalo uobicajeno trositi vise nego smo sposobni zaraditi, pojmiti, primiti, promisliti... zamjeniti staro za novo, hiperinflacija "prijateljstava", "intelektualizma", "druzenja" da bi od svega stvorili skart i kic.. da bi od sebe stvorili "bofl" konfekciju, od drustva super robnu kucu sa stalnim rasprodajama i stalnim super "sale" prilikama.. koje nam kao ljudima u stvari uopce ne trebaju.. jer nas cine iracionalnim, nehumanim bicima. Ljudski odnos nije "potrosna roba".. i kad humani odnos zamjenimo sa tim nasim novim "potrosackim", a "zapadnim" obicajem.. dolazimo do danasnjeg drustva koje izgleda kao holivudska reklama, kao scena nekog imaginarnog svijeta, kulisa koja ce se uskoro raspasti.. ako se ugase svjetla reflektora, ugasi facebook, twiter, TV, film koji zivimo prestane snimati jer je producentu nestalo novaca.... a u mac-u hamburgera..
.
Kako je problematicno ostati i biti humano bice u danasnjem svijetu... kaze  Z. Bauman.. i opet u naokoj jednostavnosti svojih razmisljanja postavlja velika pitanja pred sebe i pred nas, pred svakog misleceg covjeka, graditelja svoje sudbine i svoje okoline.

being humanBiti covjek danas, problematicno je... svakako ce biti dobar dokumentarac koji vrijedi pogledati.
No "biti covjek danas" nije samo film vec nasa ljudska nuznost, nuznost 21. stoljeca kad se kao covjecanstvo, kao ljudi moramo snaci i sve sto nam je civilizacija donjela opet nuzno postaviti u "humane okvire" da bi mogli opstati kao ljudi.

U prvom redu politiku, onu koja nas u drustvenom smislu odreduje, trebamo odvojiti od "potrosackog drustva" koje kupuje "politicke proizvode" po zakonu ponude i potraznje, a od politicara radi trgovce jeftinim skartom umjesto ljudi cija je zadaca biti covjek, drustveno i humano bice. No za takvu promjenu koja nas jos ocekuje, prvo moramo naci u sebi zaboravljeni arhetip covjeka, radnog i misaonog bica, stvaratelja, graditelja i cuvara, sebe, drustva i odnosa medu ljudima kao prioritetnog ljudskog posla.

"I believe that humans are capable to overcome crisis. I believe that his one will also be overcome. However, it is a long way and many people will have to pay a high price for that", - said Z. Bauman.



.

Luna






http://www.donskis.lt/p/en/4/1_/1273
http://vimeo.com/24091395
http://www.h-net.org/announce/show.cgi?ID=192255
lunoprof @ 22:18 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
skolsko natjecanjeOva tema je sustinski bitna za nase hrvatsko drustvo. Koliko smo daleko otisli u devastaciji svega iole vrijednoga da su i najobicnija osnovnoskolska takmicenja korumpirana? Da li ikakve sanse imamo kao drustvo, kad djecu od malenih nogu navikavamo da se ne napreduje po radu i znanju, vec iskljucivo po "poznastvu" ? Da li je moguce da su nasi obrazovni djelatnici, oni kojima smo prepustili odgoj i obrazovanje, mentori, bas oni koji su uveli pogodovanje sebi i svojim "strucnim vrijednostima" kao kriterij vrednovanja djece i da djeca, pametna i prepametna kao sva djeca, to odmah vide, a da se ne pitaju kakav svijet ih to ceka kad odrastu? Kakvi su ljudi ti odrasli, ti koji ih ocjenjuju, procjenjuju, odreduju koji je sposobniji, bolji? 

Zalosno je sto to traje godinama i sto nitko ne reagira. Ovo Otvoreno pismo koje prilazem svom razmisljanju je istina o nedavno zavrsenom zupanijskom takmicenju iz informatike (koje sam dobila na vlastitu molbu zbog moje zelje da objavim cinjenice o sustavu) u Zagrebu, kao i odabiru kandidata od strane Drzavnog povjerenstva za daljnje takmicenje na drzavnom nivou.

Svakako vas molim da pogledate komentare djece na njihovom informatickom forumu vezanom za ovo takmicenje. Toliko istine o korupciji, o nacinu zivota, toliko otvorenog o znanju i plagijatima, o nistavnosti truda i rada.. necete naci tako cesto u tiskovinama. Sve sto su rekli moze se preslikati na svaku poru naseg drustva, duboko iskvarenog, bez morala i bez ikakve radne etike.

Zalosno i kad to vidim ja stvarno ne razumijem one koji misle da ce ikada moci biti bolje, jer tko je taj koji bi trebao mijenjati sustav kad vec djecu ucimo da je korumpirani, podoban, prevarant jedini koji postize uspjehe, a rad i trud, znanje, inovativnost ne vrijede nista cak ni u osnovoj skoli?

 

infokupKako se provodi Državno natjecanje iz informatike u RH?
Odgovor: „transparentno“ na hrvatski način!

Djeca, osnovna i srednja škola, prijave se na natjecanje u jedno od tri propisane kategorije, algoritmi, osnove informatike i razvoj softvera na Internet stranici  www.infokup.hr .

Postoji školsko, županijsko i državno natjecanje u svim kategorijama. Za kategorije algoritmi i osnove informatike sastavlja se rang lista sa bodovima na županijskoj razini, pa tako najbolji na županijskoj razini odlaze na državno natjecanje u ttim kategorijama.

Meni je, međutim, posebno interesantna kategorija-razvoj softvera. Djeca, kao i u svakom ozbiljnom projektu, imaju mentora, najčešće profesora informatike. Ti profesori su različiti ljudi, neki više, a neki manje ambicijozni, a takvi su i radovi djece-od jednostavnih igrica do ozbiljnih programa. I sve bi bilo u redu da postoji sustav vrednovanja koji je transparentan. Naime, djeca koja su prošla na županijsko natjecanje bivaju ocijenjena od imenovane komisije na županijskom natjecanju (u skladu sa dolje iz pravilnika navedenim kriterijima) i sastavljena je rang lista, a radovi su ocijenjivani na slijedeći način:

„Državno povjerenstvo imenuje stručna povjerenstva koja će pratiti predstavljanje i vrednovati radove. Stručna povjerenstva koja će pregledavati radove vrednovat će radove prema sljedećim elementima, s postocima udjela u konačnom vrednovanju rada:

- razvoj programskog rješenja (40%)
- izvornosti izbora teme i razine inovativnosti, te stvaralačkom umijeću (15%)
- složenosti izrađenoga rada (15%)
- tehničkoj izvedbi i cjelovitosti priložene dokumentacije (10%)
- mogućnosti primjene rada (10%)
- učinkovitosti i inovativnosti korisničkog sučelja (5%)
- nastupu učenika pri predstavljanju rada (5%)“

Sve je bilo u redu dok Državno povjerenstvo nije iskoristilo svoje diskreciono pravo, koje je također navedeno u kriterijima „Na natjecanju u kategoriji razvoj softvera na školskoj razini ne radi se ljestvica poretka. Razina je samo prezentatorskog tipa. Na županijskoj razini povjerenstva moraju napraviti ljestvicu poretka s obrazloženjima. Ljestvica poretka na županijskoj razini ne obvezuje državno povjerenstvo vezano za pozivanje softverskih radova na državnu razinu.“

I tada se desi, kako i priliči, da na državno natjecanje idu radovi djece (čitaj mentori) koji na županijskoj razini nisu postigli rezultate-dapače, bili su među zadnjima. Djeca to znaju, jer su pogriješili u jednome-onima koji su bili prvi, drugi i treći, dali su zahvalnicu i naveli koje su mjesto na županijskom natjecanju osvojili. I tako upada u oči, i starijima, a ne samo djeci, kako stalno jedni te isti mentori idu na državno natjecanje. Nažalost, vrlo slični radovi, svake godine, opetovano, idu na isto to državno natjecanje, a sustav vrednovanja napravljen je tako da ne postoji mogućnost žalbe sudionika, nema rang liste niti je vidljiv ostvareni broj bodova.

Na kraju, djeca na toj istoj web stranici, kad se već ne mogu službeno žaliti na povjerenstvo, pišu svoje dojmove, koji su za četrnaestogodišnjake, i više nego dojmljivi. (svakako procitajte forum sa ucenickim primjedbama)

A mi mislimo da djeca ništa ne razumiju?

 

 

.


lunoprof @ 12:15 |Komentiraj | Komentari: 0
flashHeader
geotoolbar

web tracker