Zbirka prica i razmisljanja bez kronoloskog reda
lunoprof
Blog - veljača 2010
petak, veljača 19, 2010


lunoprof @ 12:10 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
nedjelja, veljača 14, 2010

Bombo je uzivao u rukometu. Trcao je svako jutro iscrpljujuci se, snazeci svoje tijelo za predstojecu utakmicu. Miran, prepun unutrasnjeg zadovoljstva pocinjao bi se zagrijavati. Na prvi zvizduk eksplodirao bi. Savrseno je igrao, plesao sa loptom medu protivnickim igracima. Kad je skocio, iz ruke visoko podignute bomba bi poletjela prema golu. Adrenalin je skakao zajedno sa njim. Proizvod zadovoljstva vlastitim uspjehom. Bombo je nadimak objasnjiv samo onima koji su ga vidjeli kako igra. Obicnim danom bio je miran, stalozen, njezan. Zadovoljan svojim zivotom, ispunjen vlastitim izvorom adrenalina nije imao potrebu na drugim mjestima ispoljavati svoju bombasticnost. Lijep, kao sto samo lijevi vanjski moze biti, uskoro se nasao u centru paznje svih djevojaka. Voljele su ga zato sto se s njim moglo razgovarati. Voljele su ga zato sto nije previse pricao o razgovorima. Nije imao potrebe. Naucio je mirno uzivati u adrenalinu koji ga je ispunjavao nakon bilo kakvog uzitka.
Imao je mnostvo ljudi oko sebe, isticao se svojom pojavom. Kretao se elegantno u guzvi ljudi nemajuci potrebe nikog vrijedati, uvijek je nalazio svoje mjesto i svoj izvor adrenalina.
Tinka je znala kako svojom igrom na pozornici svima pruza zadovoljstvo. Carica u njoj ozivljavala bi pod prvim svjetlom reflektora. Plesala je ne dodirujuci pod, lebdjela je na krilima svoje srece. Tonko ju je gledao vrlo cesto iz prvog reda. Nije ga primjecivala sve dok se zastor nije spustio. Na straznjem izlazu zagrlio bi ju i ovlas poljubio. Morao je cekati splasnjavanje plesom proizvedenog zadovoljstva kako bi bila spremna na jos jedan uzlet. Tonko je bio sef jedne velike firme. Radio je mnogo. Svaki dan imao je uzbudenja na pretek. Tinka mu je donosila drugu vrstu adrenalinske srece.
Bez neke posebne muke, zadovoljstvo zivotom ispunjavalo ih je bez obzira na uzrok.
Bipko je silno zelio biti vazan. Zaposlio se, no karijera mu nije bila bajna. Bipkice ga nisu gledale, koliko god im slova posvecivao u svojoj mastariji. Dosavsi kuci osjecao se uvijek iznova strancem. Gdje god krenuo osjecao je konstantan nedostatak adrenalina. Obisavsi sve doktore shvatio je kako adrenalin nije moguce dobiti kao inzulin. Ni u tabletama se nije proizvodio. Na kraju se zaposlio kao Counter. Znao je jako dobro sa sustavima. Brojio je bez problema. Sto god je netko pozelio.
Naplacivao je tako stvorenim adrenalinom. Bilo je dovoljno onih koji su brojevima nadoknadivali manjak. To nije ovisilo o njihovoj ljubavi prema matematici, to uopce nije ovisilo o ljubavi prema bilo cemu. Bipko je konacno dozivio uspjeh, managerski honorar naplacivao je masno. Postao je znacajan u drustvu, mnogi su mu se obracali. Postavio je teoriju adrenalinskih brojeva. Svi su znali za njega. Oni koji su mu se obracali, ali i oni drugi. Bipkova popularnost nije nikog iznenadivala. Zacudujuca je bilo jedino postavka Bipkove teorije. Broj na Counteru ovisi o mnogo poznatih. Kolicina adrenalina obrnuto je proporcionalna rezultatskom broju.  Posebno onom, koji razlozen na svoj pocetak, uvijek ostaje nevazno binaran.
 

lunoprof @ 19:50 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
flashHeader
geotoolbar

web tracker