Zbirka prica i razmisljanja bez kronoloskog reda
lunoprof
Blog - prosinac 2010
četvrtak, prosinac 30, 2010
                  

lunoprof @ 22:25 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 27, 2010
Dovoljno je vjetrova sibalo, dovoljno oluja proslo. Mnogo sam ljubila, mnogo sam dala, jako puno primila. Dovoljno je topline bilo, i dana. I praznine, i noci. Dovoljno borbe i dovoljno spokoja. Dovoljno ljudi i dovoljno samoce.

Ne tucite me, ne vicite na mene, lose to podnosim. Ionako se ponekad jedva prisilim izaci medu vas. Ne zalite me, ne zalim se ni ja. Ne hvalite me. Proplanci i vjetrometine, dobro znam sto su, ponekad  ih jos posjetim. Ne ponasam se prema vama, nego prema sebi. Ne mislim da sam posebna, ali to ne mislim ni za vas. Ne smjesim se zato da me volite, nego zato sto ste lijepi. Ne borite se sa mnom, meni je svih mogucih borbi dosta, i ratova, i duela.. Trebam dugo za oporavak, a nemam vremena za to. Ne celicajte me, tanak sam ja celik, savitljiv na vjetru, odleprsati cu zvjezdanim putem. Dug je put natrag, i do mene, a do vas jos duzi. Vremena je malo, dragocjeno je. Ne vrijedi ga trositi za besmislena putovanja simo-tamo, na putovanja kojima je jedini cilj povratak medu ljude, tamo gdje si bio.

Ako mi zelite nesto pruziti, dajte. Nisam tu zbog dobitka, ali jos uvijek rado primam. Jos uvijek rado i dajem. Ako nista ne kazem, ne znaci da ne znam, ni sto sam dobila, ni sto sam dala, no cutke je katkada toplije. Ta ljepota se ponekad razbije bukom, mojom bukom. Vasa me ne smeta, samo pricajte. I hvala i molim, onako kako je vama svojstveno. No ipak vas molim, ne trazite to od mene.

Ako vas nesto zanima, neizreceno, pitajte. Nekad odbijem odgovoriti, ali nikad ne lazem. Ponekad samo sutim. Ostavite mi dovoljno vremena za artikuliranje odgovora, neka pitanja su teska. Ako ne pitate, odgovore mozda nikada necete dobiti. Tesko je na teska pitanja odgovarati bez zahtjeva. Pogotovo ako ste vec dobili sugovornikov sud i o pitanju i o odgovoru. Ako mislite da znate odgovor, ne morate mi ga reci. Sto ce vam moj, ako vec imate svoj? 

Ako me zelite cuti, pustite me da pricam kad ja to mogu. Software sam sa manom, ne radim na pritisak, vec na vrijeme, u svakom slucaju na ljubav. Mozda mi je procesor star, ili samo malo hrdav, ako to moze biti. Ono sto boli, tesko se stvarno moze cuti dok ne prode. Najteze stvari su kao grlobolja, ne dozvoljavaju vrisak koliko god vi to zeljeli.

Ako me zelite vidjeti, dodite. Ili me pozovite. Ne ljutite se ako ponekad ne mogu, ne ljutim se ni ja na vas zbog toga. Katkad je covjek sam sebi pretezak, a druge bi zdrobio. Katkad sasvim obican, zaposlen, pa opet nema kontakta. Nema pravila, zato ne treba biti ni ljutnje. Vrijeme se uvijek nade samo za one najblize, one jako, jako, jako, najblize. A i za njih se u zivotu dogodi da nemamo vremena, cak i kad smo zajedno.

Ljubav, kakva god da je, tesko spontano uzvraca njeznost na napad. Ponekad imas snage za obranu, ponekad samo za bijeg. Za protunapad, eh..., za to imam snage stvarno rijetko, mozda zato sto ne shvacam svrhu same borbe?


 Rijetko se ljutim, nema potrebe, svijet je onakav kakav je, a takva sam i ja. Davno sam ga prestala mijenjati, isrcpio se sav visak snage. Ono sto je preostalo, treba meni, za mene. Za lebdenje po svijetu onakvom kakav me okruzuje. Za lebdenje sa samom sobom, onakva kakav jesam. Za ljubav, prema vama onakvi kakvi jeste. Za ljubav prema sebi u trenucima kad se volim.


Budite pazljivi prema ljudima, ne tucite ih i ne derite se. Ratovi su davno izasli iz mode. Vrijeme je za ljubav. Ili za nista.


 

Budite njezni sa mnom, jer to je jedino sto se ne moze naci u sebi samom.

lunoprof @ 14:34 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 26, 2010
nastavak 23. Space-Boy in my mind


..iza prozora.. plavo nebo.. rascvjetala tresnja.. njezan zastor lelulajao je.. Klik.. zacuh zvuk otvorenih vrata, njega se nije moglo cuti. Prostorom je klizio sasvim necujno, dominantno.

Ne okrecuci se, izraz bi otkrio sve, izgovorih: Dobro jutro..


Odjeknulo je kao bomba. Glas, zvucne misli, osupnule su ga. Stao je kao ukopan, zbunjen. Okrenula sam se, pogledala u mile zbunjene duboko-plave oci:

Haj, kako si?  ..nastavih ignorirajuci njegov potpuni sok..

Ako si raspolozen, mozes sa mnom na jedrenje danas...

Jos uvijek nista nije shvacao. Brinulo ga je sto se dogada, zasto sam takva? Cemu to? Zasto tako nagla promjena? On je znao, dovoljno sam naucila, sve izgovoreno potpuno je bespotrebno. Nije se usudio uzvratiti mi prodiranjem u misli. Samo je stajao, uznemiren. Osjecala sam se tako bijedno, no potreba za obostranim mucenjem nastavila se.

Spremala sam svoje stvari potrebne za izlet.. ..No, onda? Ides ili ne ides? ..ponovih pitanje.. Sve sto mi je trebalo, znala sam kako cu i gdje naci. On se brinuo, sve sto pozelim bilo je tamo.

Prisao je, i dalje bez rijeci, primio me sa oba dlana, okrenuo lice prema sebi i poljubio.. grubo, njezno, jako.... Tlo se otvaralo, propadala sam. Zarila sam mu prste u leda, pritiscuci ih do bola. Nisam ga htjela pustiti.. no "ono" je bilo jace.. Jos uvijek nije progovorio, samo me drzao, ljubio, grizao.. pokazivao onu sirovu snagu.. musku.. Zagrlio me, snazno, pripijeno, ..nisam mogla nigdje.. Jos jednom poljubio, odmakao od sebe..


Gledao me.. i izgovorio: Idi, idi sama.. Znas sve, kao sto i ja znam.. Vjetrovi ti bili dobri, cuvali te svemirski galebovi..

Odmakao me, dlanova utisnutih oko mojih ruku drzao na sigurnoj udaljenosti. Nismo smjeli biti blize, ne bih otisla, ostala bih jos.. koliko.. nismo znali.. no znali smo kako on nece napustiti svoj zamak. Sve svemirske vjetrove oprobao je odavno. Suze niz obraze nisam mogla sprijeciti. Napustiti savrsenstvo teska je odluka. No savrsenstvo je uvijek isto, savrseno. Mrzila sam sebe zbog boli koje nanosim njemu i sebi.. a tako sam voljela oluje.. danas je bilo to jutro kad sam.. danas je bilo jutro kad sam jos bila sposobna letjeti.. a on je volio letacicu.. a ja sam voljela oluje..


o, kako sam se mrzila.. o, kako sam ga voljela..    


Na nasoj litici, na vjetrovitom rubu naseg otoka pomogao mi je razapeti krila.. Dugo me drzao, a ja.. a ja.. naslonila se, privijajuci.. ljubeci ga dok su suze klizile.. Ni on ni ja, nismo znali da li ce nas vjetrovi ikad donijeti ponovo u istu luku, no sada je moralo ovako biti.. Bez glupih i nepotrebnih rijeci.. trcali smo zajedno sve dok zvjezdani vjetar nije podigao moja krila.. o boze kako sam ga voljela.. mog Space-Boy..a

.. kako sam se tek mrzila.. No on je volio zvjezdanu letacicu, a ja sam voljela, bar ponekad, to biti..


 

nastaviti ce se

lunoprof @ 11:50 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
subota, prosinac 25, 2010
nastavak 22. Probudih se zorom


Probudih se jedno jutro. Zorom. Pjesme duginih boja.. pticice su pjevale. Sprijateljile smo se, ..vidali smo se cesto posljednje vrijeme. Na prozorskoj dasci, tu zoru, sjela je Cicka. Okrecuci glavicu, lijevo pa desno, promatrala me cas jednim, cas drugim okom. Izgledala je jako znacajno. Sjela sam na rub kreveta pokusavajuci shvatiti sto mi prica. Drugih zelja nisam imala. Nebo je bilo plavo, sunce bljestavo, zrak mamio mirisom i toplinom.

Pocinjao je jos jedan prekrasan dan, a nisam pozeljela nista za sebe. Toliko se snova ostvarilo otkad sam dosla da se najednom osjetila praznina. Izgleda, no zaboravila sam... ili ipak nisam.. ili samo nacas... nesto je manjkalo.. nesto je kvarilo ugodaj. Space-Boy je negdje u blizini, zna sto se dogada. Uvijek je znao, svaku moju sekundu od dolaska. Bila sam zasticena.. na sigurnom.. sve zelje stvarnost.. A ipak, nesto veliko je manjkalo.. to mi je Cicka pricala.. bas o tome sto mi fali.. Trudila se maksimalno, a ja nikako nisam shvacala.

S druge strane pocelo me dodatno opsjedati kako on zna da nisam sretna. Cicka je odleprsala, zasmetalo je moje nerazumijevanje. Dosadno je pricati kad te ne shvacaju. Par zamaha prekrasnim krilcima na plavom nebu.. Samo to je trebalo, tih par zamaha... Da, ..sad sam konacno shvatila.

On zna ... to je to .. najednom.. da, naravno.. on je znao sve. Sto mislim, sto zelim, gdje sam, kako se osjecam..

Gledajuci leprsavu Cicku kroz prozor, razmisljala sam da li je ovaj osjecaj sposoban shvatiti? Do kud seze njegova sposobnost? Da li je svjestan mojih osjecaja ptice u zlatnom kavezu?

Lijepo bi bilo kad bi znao. Mozda ce uskoro doci, a vrata ce se samo-otvoriti...  Mozda mi danas ispuni, ne zelju, nego nasusnu potrebu, ..ono sto sam oduvijek trebala, ono bez cega ne funkcioniram, jako vaznu stvar u zivotu.. krila.. Krila koja mogu zamahivati, na kojima mozes letjeti kad god pozelis..

Ne znam do kud dopiru njegove moci, ali tako bih zeljela da su dovoljno jake. Dovoljno jake da stvarno shvati moju baznu i stalnu potrebu: "osjecaj slobode"

Jer vrata ce se zasigurno uskoro otvoriti.. Vazan je samo nacin..


 

 

nastaviti ce se




lunoprof @ 11:08 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
petak, prosinac 24, 2010


lunoprof @ 18:37 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 23, 2010
 

Zuti karton dobije se za neprimjerno ponasanje u igri. U zivotu nekad znas pravila, nekad bas i ne, ponekad ne maris. Karton mozes dobiti bez obzira na svoj stav i iskustveni status. Desi se da ti ga otvoreno pokazu. Onako, teatralno vadeci iz dzepa uz bujicu rijeci. No uglavnom se sve svodi na osjet strujanja hladnog zraka. Bar je tako na sjevernijim dijelovima, kazu civiliziranijim. Mozda bi bilo bolje reci: austrougarskijim.. Za Crveni vrijedi isto.

Vise volim zvucno-vizualnu dodjelu kartona, makar mi je reakcija uglavnom vrlo tiha. No ono sto stvarno mrzim je beskrajno otezanje konacne odluke opomenama i navjestanjem Zutih kartona ne bi li si se aktera prisililo da sam sebi dodjeli Crveni karton i izade iz igre.

Odavno sam prestala cekati kartone. Nemam toliko zivotnog vremena, ni snage za borbu. Napustam igru uz duznu ispriku suigracima nekom izmisljenom logicnom isprikom cim se pojavi najmanja mogucnost dobijanja kartona. Uglavnom znam razlog ali ga ne shvacam sa stvarnim razumijevanjem. Svejedno, objasnjenje ionako cujes ako ti ga zele reci, bez obzira da li si izgovorio:  Zasto?  Takvo pitanje uglavnom proizvodi lazne i nelogicne odgovore, vrsi pritisak na davaoca kartona, a to je potpuno bespotrebno jer posljedica ostaje ista. Izlazis sa terena, logicno ili nelogicno, s razlogom ili bez, nisi vise suigrac.To je cinjenica, ostalo su samo rijeci, uglavnom.


Ako imam potrebu dati Karton, obicno to izbjegnem mijenjajuci igru u neku manje intimnu. Takve igre nemaju kartone pa zahtjevaju manji angazman. Primjerenije su "civiliziranima" ili onima koje je zivot naucio da nikad ne vriste. Na kraju uvijek ostaje mogucnost igranja pasijansa.

 

 

 

 

 

 

 

...katkad se pitam da li je moja plava krv previse vruca da bi podnosila sukobe? ili naprosto nisam vise spremna na otvorene gubitke... ne znam.. razmisliti cu pa se napisati jednog dana..





lunoprof @ 22:29 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, prosinac 22, 2010
nastavak 21. Kad snovi postaju stvarnost

oo.. da.. shvatio je... pogledao me, samo jedan kratak bljesak u ocima pokazao je taj trenutak. Krenuo je klizeci kroz brckavu toplu vodu povlaceci tijelo dlanovima po dnu. Zapljusnulo me lagano dok se spretno provlacio iza mene. Nisam se okrenula, tek lagano naslonila na vodeni jastuk izmedu nas. Sa svih strana, osim one koju sam dobro vidjela, voda mi je kazivala da je tu, jako, jako blizu. Carobni prsti klizili su po mojim ramenima, vratu.. odnoseci sav umor svjetova i predenih svjetlosnih godina iz mog tijela. Zagrlio me, kao da ce sapatom reci nesto, naslonio glavu na moje rame.. Znala sam kako zna da je dosta, makar nisam nista cula. 

Voda me totalno iscrpila. Zamotao me u ogromni rucnik, tek lagano dodirujuci. Sve sto pomislim, i sve sto ne pomislim, a moje tijelo zeli, znao je bez rijeci. Mojih i njegovih. Ne znam otkud, no proplanak pored jezera postao je soba sa velikim krevetom. Zaspala sam uz laganu muziku dok me gledao. Uzivala sam u njegovom gledanju, osjecajuci beskrajnu povezanost .. znala sam kako zna, kako ja znam, kako zelim.. kako .. sve je znao i sve je ispunjavao..

Trebao mi je san, dugacak, miran, cuvani san.. Zadnje sjecanje tog dana, neopisiv je uzitak mirisnog satenskog pokrivaca na tijelu i njezno pomaknutog pramena kose sa nosa. Zaspala sam snom bez snova, preumorna da bi o icem razmisljala.


....

...

..

Vrijeme ovdje nije nista znacilo. Ne znam koliko sam ga spavajuci potratila. Prvo sto osjetih dolazeci u svjesnije stanje bio je miris jutarnje kave.. Nije mi se bas budilo. Pokrivaci i citav krevet mirisali su jos uvijek prekrasno kao sinoc. Ipak, onako, tek toliko, ne pomicuci se previse, poluotvorila sam kapke klizeci rukom ispod pokrivaca trazeci sinocnjeg promatraca.. Ruka nije nista nasla, pa nije preostalo nista drugo nego otvoriti oci i potraziti miris kave..

..zajedno smo se budili.. jahali divlje konje citav dan. Jeli lubenice koje su izrastale gde god sam pozelila.. Hladan, svjez kokos rezao je macetom cim sam ceznutljivo pogledala palmu. Ne pitajte koju palmu. Valjda ste shvatili kako moja misao o palmi za njega znaci da palma mora biti bas tamo gdje gledam. On je bio savrseno bice. Moreplovac svemirom. Iskusan, zivotan, prekrasan, svemocan.. muskog svemirskog spola. Ja sam bila sasvim obicna, manjkava. Bar mi se tako cinilo. Nisam mu ispunjavala zelje. Nisam znala kakve su. Kao da ih nije bilo kod njega. Bila sam ih potpuno nesposobna pronaci. Osim ponekad.. Tada sam znala sve kao sto je i on znao sve.

No one obicne, od letenja na rjecnom vjetru ili omiljenog soka crne grozdice.. Nisam znala takve njegove snove. Prvo vrijeme, presretna sto se sve sto pomislim ispunjava, nisam o tome razmisljala. Bilo je tako mnogo toga sto sam zeljela. No uskoro me pocelo opsjedati kako on u stvari nema svojih zelja. Kao da mu je sasvim dovoljno u zivotu ispunjavati moje zelje i moje vrijeme. On, svemirska faca.. nevjerovatno, zar ne? .. Cak ni svemirsku stanicu nije pomicao vise od nuznog.. Sve manje ga je veselila. Ponasao se kao da ima sve sto je oduvijek sanjao.. moje zelje.


Pocelo me gusiti.. A nikad mi nije bilo ljepse i lakse u zivotu. Ovoliko snova rijetko postaju stvarnost, a ja nisam imala ni jedan san koji to nije mogao postati. Snaga, ljepota tijela i duse.. sklad.. zelje.. najjaci, najveci, najpametniji, najmirisniji.. Ipak sam osjecala povremeno to prokleto gusenje.  Srecom, vrhunska telepatija ima ludo dobrih strana, potpuno nemogucih bez nje. Strana koja gusenje potiskuje na dolje, na dovoljno duboko.

Toliko duboko, da ipak treba proci dosta vremena dok gusenje ponovo ispliva na povrsinu. A i miris nije bio los, jer miris je jako, jako vazan. Mislim da pomaze telepatiji u prijenosu.


..

No vrijeme, bez obzira na dubinu..  Vrijeme cini svoje, makar meni ono nikad nije bilo sasvim jasan pojam..

 

 

nastaviti ce se




lunoprof @ 22:50 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 19, 2010
nastavak 20. Susret bez ograda

Gledao me, mirno.. tek korak udaljen..  S obje je ruke podigao crnu maju pa bacio na stranu... sasvim nemarno.. Oslobodena ruka na mom obrazu, tek dasak ohrabrenja.. Nagnula sam glavu gledajuci ga. Bljestao je nadohvat, no nisam se usudila pokrenuti, dodirnuti ga. Zelja je bila prejaka. Sjaj jos jaci. Nije skidao pogled. Bila sam centar njegova svijeta.. Drugim dlanom ispravio je moju glavu, jedva doticuci pramen razbarusen nedavnim skidanjem..

Prodirao je duboko. Polako, pazeci da me ne preplasi. Brizljivo milujuci svaki zavijutak, obavijajuci ga sa svih strana. Osjecala sam svu njegovu snagu samo dodirom. Bez rijeci. Nisam se ni na tren zeljela odupirati, zatvarati..  Pustala sam da radi sto god zeli. Potpuno otvorena. Neskrivena. Dozvolila sam mu neometano istrazivanje. Istrazivanje nesputano besmislenim otporima.. Prepustila se neopisivom uzitku potpune predaje snaznom. Da, bio je mocan. Sjajio je. Plavo-sivo-zelene oci mijenjale su boju koncentrirane samo na mene. Uzivala sam.. Osjecati takvu snagu, snagu koja je samo meni posvecena. Ulazio je sve vise, pazljivo kruzeci.. Najskriveniji kutci vise to nisu bili. Celo mu se orosilo od napora.. Oci sve sjajnije.. Uzivao je istrazujuci..

Primio me cvrsto za obje ruke, fiksirajuci svaki pokret, pretvarajuci ga u zajednicki. Jos dublje, jos sire, pokusavao je uci.. Sve moje ograde  padale su kao kule od karata. To jos nikom nije bilo dozvoljeno. Znala sam da ne smijem zaustavljati, nema rampi danas, ne ovdje, ne s njim. Svi putevi ce ostati otvoreni, setati cemo bez ograda.. Samo jos tren, samo jos malo.. Bez straha, kazem sebi.. Ovo je vrijedno toga.. nauciti cu.. Osmjeh moj, njegov.. Napor vrijedan rezultata..

Pustio mi je ruke, ja sam primila njega pripijajuci se.. Osjecajuci njegovo tijelo, dah. Tako mi je bilo ljepse, lakse, dodir sto vecom povrsinom. Pogledi, oci se nisu odvajale prodiruci, no sad ne vise samo on u moje.. Ulazili smo jedno u drugo. Setala sam njegovim prostranstvima, uzivala u svakom zakutku.. Pustao me da radim sto god zelim, uzivao u tome.. Nestao je sav njegov strah.. Znao je da sam maloprije otvorila sva vrata. To mu je bilo nuzno za radost naseg poznanstva, slobodu prepustanja.. Sad je uzivao otvarajuci sebe. Lagano, izazivajuci pokazivao ono sto je vise zelio.. Slijedila sam upute, znajuci kako skretanje nije zabranjeno, samo danas je ovo bio pozeljniji put.

A oko nas.. ispod nas.. sve vise je izrastala mlada trava, zelena i njezna.. Mirisna zemlja... Kristalna, izlazeca voda iz stijene koja je zamijenila neku nepoznatu pregradu svemirske stanice, stvarajuci toplo jezerce.. U daljini nazirala se dolina sa slobodnim krdom divljih konja. Jos samo tonovi fale.. no i oni ce ubrzo.. samo se ne smijemo prerano razdvojiti. Nismo jos uvjezbani. Ovo je tek prvi susret.

Stvarno je mocan. Procitao je sve moje zelje. Sve moje zelje za toplom kupkom u mirisnoj vodi. 

Usli smo uz smijeh drzeci se za ruke, sretnog, djecjeg pogleda. To je bilo to. To je bilo ono sto sam najvise zeljela nakon dugotrajnog puta. Miris lavande isparavao je iz buljbuljica koje sam brckajuci se stvarala. I on se brckao, sretan vlastitim uspjesnim citanjem mog mozga. Nije bio siguran u svoje telepatske moci sve dok nije postao uvjeren u moje iskreno uzivanje toplom kupkom. Posjetioci su rijetki na svemirskim stanicama, i nikad ne znas kakvi su.. nikad ne znas sto stvarno zele..


... ja sam se ipak pitala.. da li je shvatio i ono sa ceskanjem i pranjem leda? .. jer bas na to sad mislim.. nikad nisam skromna, sto mogu, a stvarno bi mi sad bas jako pasalo..

 

nastaviti ce se

lunoprof @ 00:41 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
petak, prosinac 17, 2010
Ivu su pustili da zbrise... svi pretpostavljamo zbog cega.. Zna se, sutnja je zlato..

koje se nece pronaci.

Uglavnom, DrIvini domacini su zakljucili kako im je drag gost, pa izgleda kak ga hoceju za sebe. Na kraju buju ga negde u Artukovicevim godinama na silu curiknuli.. Prvo buju zeli kaj je kod njih copil, nama ak nekaj ostane.. Tak je i normal, prvo svoje konje treba nahraniti... za tude ak se kaj najde..

Ono, opce gledano ni neka razlika vu kojem bu restu... i do kad.. jer bu dost vremena preslo ak najdeju i frtalj, oni ili neki njihovi susedi.. Kaj valjda isto imaju prvenstvo jer su vu istu centralnu kanalizaciju spojeni..

Meni je jedino zal kaj zbog njihove pohlepe za sicom (munitom) kaj im je drmnul turizam Remetinca nece procvasti.. Znate ono.. Kud Ivo tud i mi.. Kaj se moze, taj strani kapital bu nas zajebal gde stigne.. Predvideni turisti ne buju na ljetovanju, il' buju cist kratko, tak da bu prinos od te nove vrste turizma ispod ocekivanja gradana, ali po zeljama vladajucih. Oni ionak misle da je dost ovo kaj imamo, a ne kuze da nam menza ni tak fina kak na Markovom... No zna se, Kaj je dano bogu Jupiteru, ni Volu.. tak je navek bilo, pa ce i ostati..

Jedino mi je simpa kaj je izgleda kod njih doktoriral.. Pun mi je kufer politicara sa samo domacim sumnjivim "papirima".  

Kak stvari stoje, izgleda da bu skolski sistem kriv za sve politicke i ekonomske promasaje, jer ni vrag da to moze biti neki samo domaci clovek, pogotovo ak' je iz Hadezeja.. A tek ak' pise pjesmuljke ruke rezem, zile mi krvave.. Kak' neko tako suptilan moze bilo sto namjerno krivo napraviti? Svaki Korak je ah... pazljiv, a tek Koraci.. Matica je ta koja vuce i ispravlja... bar jezik.

No budimo ozbiljni.. idemo dalje, bez njega, a izgleda i sa puno manje njih tam gde trebaju biti..


... a najvise izgleda, idemo dalje bez nase zuriknute love..

 

A za Iveka, izgleda necemo trebati jos dugo brinuti. Ak' ovi najdeju tu svoju sicu kaj mu se zametnula, ne bu se Ivek mozda ni vrnul tak skoro. Tek negde pod kraj zivota, da ga dohranimo ...  po institucijama..


 




 




lunoprof @ 19:32 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 16, 2010

 

sitnice su vazne. sto njih cini svaki novi dan. samo o krupnom brinemo, a malenkosti vecinom promaknu. makar velikih nema uvijek, sitno nam svejedno bjezi.

ponekad mi se cini kako je najvaznije ostalo neprimjeceno u sveopcem umoru. no i dalje ne znam sto je to bilo, pa cekam sljedeci dan nadajuci se, kako cu, bas to pronaci.

 

by lunoprof

dec 2010

 

 




lunoprof @ 17:46 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 15, 2010
ne zelim ti nista reci sto me ne zelis pitati. kad pozelim, pitati cu ja tebe. ti ces odgovoriti nista ili nesto. nesto ce biti istina ili laz. ja cu se nasmjesiti i necemo se sukobiti. nisam sigurna da cemo biti prijatelji. no mozda to i nije cilj. praviti cemo se i vrijeme ce nam brzo promaci.
 

by lunoprof

decembar 2010




lunoprof @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare

Montaza 1. lamele ... Gradiliste Arena Zagreb .. ozujak 2008






http://lunoprof.bloger.hr/post/mozda-nekom-zanimljivo/5966955.aspx

... prezentacija, power point istog

lunoprof @ 02:09 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
utorak, prosinac 14, 2010
politicki i ekonomski... nije neka razlika...

nove izmjene izbornog zakona... izgleda na gore (po nas, naravno)

"Nema govora da se ovdje radi o ucjeni HDZ-a, jer se interesi HDZ-a i SDSS-a podudaraju u mogućim učincima zakona", rekao je Richembergh..   "Doći će do neravnoteže koja može prouzročiti teške posljedice. Što će reći Ustavni sud na činjenicu da netko s 12.500 glasova može osvojiti tri mandata, a netko s osvjenih 12.499 glasova ni jedan mandat", upitao je.

Ovo je dogovor između SDSS-a i HDZ-a. Trgovanje na nas racun, kao i do sada. Drze se skupa vec 20godina, jace neg prst i nokat.. a ljudi puse...


Sanader otiso, a mi placamo dalje "guzicare" i njihove fotelje. Osim guzicara nastavljamo financirati neisplative i lose projekte, kao sanacije hidroelektrana koje kostaju duplo nego izgradnja nove. Cemu hapsenja radi HEP-a ? Cemu bilo sto?

Seks se rijesio Sanadera, sad je glavni gazda u kuci. Jaca nesto suva, kao svaka talentirana seoska uciteljica.. Nista se bitno ne mijenja jer mi i dalje placamo, samo ja nikako ne mogu shvatiti iz cega, kad skoro vise nitko od nas nema nista?

Ili su nam podigli prekoracenja po racunu, a da ni ne znamo? hmm, hmm

lunoprof @ 21:44 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 13, 2010
lunoprof @ 15:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 12, 2010
 

1. SDP ce podrzati HDZ-ov proracun za slijedecu godinu!  zato sto ne zeli izbore sada.. a mi nek idemo s ovima u k.. k..


2. Mercep uhapsen, malim slovima spomenut Seks, sve zatureno u prikrajak.. A i kak to da su ga bas sada uhapsili? Ili bu umro sam od sebe (kak su i oni drugi) ili ..    ???

3. prof. sa Pravnog fakulteta objasnila zakon po kojem se Saborski zastupnik moze lisiti slobode, te obaviti sve istrazne radnje bez obzira na imunitet.. jer imunitet znaci da ne moze biti optuzen, a ne da ne moze biti uhapsen u svrhu istrage (bar je tako rekla)... nestalo iz cajtunga


4. Bajic i Karamarko bez posljedica zbog blamaze Hrvatske, struke, morala i ljudskosti

5. Bandic i Kosor takoder u Austriji .. bas sada.. Kud Ivo tud i oni... .. ne kuzim kaj su opce rasturali tu Austrougarsku kad sve gazde tam..

6. Smijesno je kad 6 mjeseci prije hapsenja ukinu osiguranje Sanaderu kad je to izuzetna prilika da ga se sprijeci u iznosenju dokumenta.. nitko ne spominje


7. A o ukidanju imuniteta da ne govorim... moglo se to napraviti kad je letio za Hrvatsku pa ga optuziti kad sleti bez imuniteta.. ili ja ne znam, a postoji zakon o zabrani skidanja imuniteta dok je covjek u zraku?

8. HT izgleda prodan

9. INA se prodaje

10. Blokirali svu imovina sa Sanaderove kartice, onu drugu ne spominju ... jooooj boli me zeludac...

11. Sva braca svecenici.. ima li love u Vatikanu? ...mislim svi ju traze u Lihtensteinu, pa da se nisu mozda zajebunili...

12. Presuda Gotovini, Markacu, Cermaku ceka rezultate Sanaderovog postupka, inace cekanje nema veze sa zdravom pamecu.. nitko ne spominje


13. Sanader se vratio i podrzao Vladu iz Sabora, koja ga sada progoni, ali mu na vrijeme kaze... Dobar dil, zar ne?


14. Novi kredit Suker vec zbavio... idemo u 3x 3pm..

15. Lovu nestalu iz Brodogradilista nitko vise ni ne spominje...

16. Referendum i Sindikat i Vlada... tri kralja .. al za nase pare i nasu glupost..

17. Nitko ne spominje Bandicevu i Sanaderovu dugogodisnju suradnju..

18. Zderic, Bechtel, Radic, HAC, ARZ... Kalmeta, Livakovoc, itd.. HAC, ARZ, HC... Suker...   .. Vc koridor, Krediti, Peljeski most, ... nestalo iz zajtunga.. kao i Podravka, kao i Osijek-Koteks, ili bar njihov direktor.. kao i..


19. Restruktiranje HZ-a 2011, krediti i tak to.. sve dogovoreno..

20. NITKO NE ZNA (cajtungi tj. javnost) koliko bivsi premijer ima drzavljanstava? .. nitko se tome ne cudi ..


... itd u beskraj

slobodno nastavite...

ne da mi se dalje... Bas rade od nas budale...ono bijedno se osjecam... nakon tako silnog potcjenjivanja..

Sto je jos gore, svjesna sam kako ce biti puno onih koji ce im i dalje vjerovati.

 

** dodatak.. skembali drivo, ali oni nastavljaju isto.. vidi ovo da im 3pm.. http://www.business.hr/hr/Kompanije/Vijesti/Obnovu-postojece-hidroelektrane-HEP-placa-vise-nego-gradnju-nove

lunoprof @ 18:49 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
subota, prosinac 11, 2010
Posto vikend nije predviden za umotvorine ovog tipa, odlucila sam danas zavrsiti razmisljanja o izbornom "proracunu".

broj izaslih (vazecih listica) na izbore u nekoj izbornoj jedinici

podijeljen brojem ukupno izaslih na izbore (sa vazecim listicima)

predstavlja postotak koji odreduje kolicinu parlamentarnih mjesta za tu zupaniju..

ako se s tim postotkom pomnozi ukupna kolicina parlamentaraca, dobije se broj zastupnika za doticnu zupaniju.

Cisto i jednostavno. odlucuju oni kojima je stalo, oni koji zele birati svoju upravu. Ostali, oni kojih to ne zanima ne utjecu na rezultate.

Nacionalne manjine i dijaspora dobile bi zajednicko ministarstvo pa bi se to ministarstvo brinulo o svim potrebama tih grupacija ljudi, po malonacionalnim i dijasporskim pitanjima. Mogu biti i dva ministarstva, ili jedno sa dvije grupe .. dva zamjenika ministra, recimo.. Tko kaze da nisam liberalno nastrojena.. Imali bi i svoj budet koji se ne bi mogao preci ..  Znam, javiti ce se neki koji ce reci kako sam sovinista i ne zelim dati prava tim grupacijam. Mislim, tj. znam da nisam, jer to su lokalne grupacije. Oni koji zive u Hrvatskoj imaju svoju lokalnu upravu na lokalnom nivou. Ne vidim razloga zasto bi te grupacije imale drugacija prava. Zar ne kaze Ustav da smo svi jednaki?

Prednost ovako jednostavnog izbornog pravila: Usteda love bez konca i kraja.. na vise nacina...

1. Izbori bi puno manje kostali, jer ne bi imali stotine birackih mjesta.

2. Brojenje glasova cisto i transparentno, tu je, doma pa bi se moglo tako

3. Kontrola birackih spiskova, moguca

Moguce primjedbe na :

1. Nemogucnost diplomata i radnika po takvim predstavnistvima da glasaju... ODBIJENO, nedelja je, nek dodu doma i glasaju.. Oni koji eventualno moraju tamo ostati nece glasati, kao ni ljudi u Hrvatskoj koji taj dan rade, dezurni vatrogasci, bolnicko osoblje, bolesni, na sluzbenom putu... dakle, nista losije ne prolaze od onih sa stalnim prebivalistem.

2. Hrvatski drzavljani u BiH ili Srbiji ne mogu glasati.. to je nepravda. Nije, ODBIJENO. Vecina njih ima i prebivaliste u Hrvatskoj pa nek malo protegnu noge. Vecini je blize glasacko mjesto nego studentima i radnicima terencima. Dakle isto im je kao i onima u Hrvatskoj. Oni koji nemaju prebivaliste u Hrvatskoj, a jebiga, ko im kriv sto nisu spretni pa nabavili... A obzirom da ga nemaju ne vidim ni razloga da biraju upravu onima koji obitavaju i moraju trpjeti odabrane slijedecih godina. Nema nikakve potrebe da utjecu na necije zivote, bez posljedica po sebe.. jer to je tek nepravda.

3. Ostali, daleki Hrvatski drzavljani.. pa vecina ih ne zna ni Hrvatski, imaju jos jedno drzavljanstvo, ako dodu, ne vise od 2 do 4 tjedna, na odmor.. Ionako ih je jako malo koji prate sto se s nama dogada. Da to nema na njih skoro nikakvog utjecaja necu ni naglasavati. A sad, ako imaju prebivaliste u Hrvatskoj, a bas im je jako vazno da biraju vlast koja nece njih zaje.. slijedecih godina.. nek si uzmu godisnji, plate kartu pa nek glasaju. 

4. Listici sa Nacionalnim manjima.. otpadaju, papira manje za tiskati.. manje posla... Ionako vecina Urbanih nacionalnih manjina uopce ne glasa za te neke Manjinske predstavnike jer i ne utjecu na njihov zivot... Uostalom, uvijek se pitam, ako je moguce da ijedan Srbin kojem je ta nacionalna manjinska pripadnost vazna na izborima moze glasati za Pupija, koji je od 90-tih, lizao dupe Tudmanu i HDZ-u, a do jucer omogucavao Sanaderu da radi sto hoce.. Koji normalan Srbin moze odabirati takvog covjeka kao cuvara svojih nacionalnih interesa? Svakako UKINUTO jer na kraju ispadne da samo oko 10% Srba uopce glasa za nacionalne stranke (tamo gdje su ruralne sredine). I zato sto Madar koji zivi u Splitu nikad nece glasati za tu manjinu... itd.. Potpuno besmislena stvar..

Rezultat i dodatne ustede: iz parlamenta izbacujemo min. 8 sjedalica za dijasporu, i mislim 8 za manjine.. Znaci bar 16 manje.. prekrasno.. bas usteda..

Sabor sada ne bi trebao vise od 100 ljudi ukupno, cak i 80 bi bilo sasvim dovoljno.. Sto ce ti vise upravljaca (koje moras dobro hraniti i pojiti) za ca. 4.000.000 ljudi. Zar ne?

Evo, sada, mozda bas zbog te kolicine, nitko u Hrvatskoj nije siguran da li Sanader ima Austrijsko drzavljanstvo ili ne? Pa zar nije sramota koliko taj Zna se, u stvari kao NE ZNA? Hej, u Hrvatskoj ispada da nijedna sluzba ne radi kako spada.. Kako moze biti da ni obavjestajna, ni policija nema podatak o kolicini drzavljanstva, jednog bivseg Premijera vlastite drzave? .. Pa trebali bi znati i koju boju gaca voli... Tu se neko gadno igra sa nasom pamecu.. No Ivo oso, a ako ne promijenimo zakon o izborima imati cemo jos puno Iva u buducnosti.. Jos puno.. Zastupnika koje nismo birali, zastupnika za koje se ne zna ciji su drzavljani, ni koliko imaju, ni gdje prijavljuju porez... Hapsicemo ljude za ratne zlocine, ne kao sada, nakon 15-tak godina, nego i nakon 50.. Zar nije dovoljno sto je sva imovina prodana? Zar u parlamentu moraju sjediti Amerikenjci, BiHenjci, EU-enjci, Kanadijenci, te ostali enjci? Pa ni vrag kak nema dovoljno HR-enjaca, pa da i to moramo uvoziti? Osim toga zakon nalaze, pri uvozu, obavezno se mora tocno definirati porijeklo robe. Kako to da to ne vazi za HR politicare? 


Zar ne bi bilo bolje jedno koljektivno tusiranje vlastite pameti pa da nesto promijenimo i krenemo konacno cisti naprijed. Ne pitajte na koga mislim, jer ovo nije Ne zna se logika...

Zna se, dakako .. Mislim na sve Gradanke i Gradane Hrvatske sa hrvatskim drzavljanstvom koji zive pod kapom odabranih. Zar ne bio bilo logicno da ti "odabrani" stvarno budu od G&G HR birani?


 

 

***

dankesen ______. primjedba uvazena. ispravljeno.


lunoprof @ 01:03 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
petak, prosinac 10, 2010
Dakle, razmisljajuci, dosla sam do zakljucka kako je najpostenije da "svaki glas" vrijedi jednako, bez obzira iz koje je zupanije, bez obzira koje je nacije glasac, bez obzira na olakotne i otezavajuce okolnosti probijanja do biralista...

Ako ste primijetili, glas je u navodnicima... sto je vrlo bitno za ovu teoriju izborne pravde... Samo oni koji izadu na izbore utjecu na odabir parlamentaraca. To bi svakako bilo logicno, jer onaj tko ne glasa za upravu svoje drzave ili je potpuno nezainteresiran  ili totalno rezigniran, pa od njega nikakve koristi. Sto znaci da bi se trebale mijenjati dvije stvari: nevazeci listici idu u smece i ne zbrajaju se najjacima. Posteno, zar ne? Ovako najjace stranke dobijaju podrsku onih koji su ili nepismeni ili toliko ogorceni da negiraju sve predlozene. U svakom slucaju, danas najjaci dobiju ono sto im ne pripada. Pa kako se ne slazem doslovno sa "neoliberalizmom" mislim da treba bar nezasluzeno ukinuti najjacima. Osim toga, u Hrvatskoj bi doslo do pravednijeg odnosa SDP i HDZ prema vlastitom politickom odredenju. Naime, nitko od njih ne bi trebao biti "neoliberalan", bar po svojoj definiciji, makar svi zaboravljaju odredenje kad je vlast u pitanju. Ajd, to smo rjesili.

Sad jos ostaje broj mjesta rezerviran za svaku zupaniju. Bar smo tako koncipirani, svako neko podrucje ima predvideni broj mjesta u parlamentu koji se odreduje prema broju upisanih biraca. Cemu to? Totalna nebuloza.. Sto ako samo jedan covjek iz nekog podrucja izade i glasa? Po tom pravilu on bi svojim glasom odredio sva parlamentarna mjesta predvidena za tu zupaniju.. Nelogicno, zar ne? Zar ne bi bilo bolje brojiti samo izasli na izbore? Ovako samim postojanjem tj. upisom u biracki spisak (sumnjiv ili ne) utjecu na upravu nase drzave. Cista nepravda, rekao bi calimero.. Cak i mrtvi utjecu, bez obzira da li glasaju ili ne.


Navodenjem ovog problema nailazimo na novi, a to je dija-spora.. Naime, i u izborima bez trunke malverzacija, oni koji ne zive u Hrvatskoj, imaju vecu moc odlucivanja nego gradani koji tu vlast moraju trpjeti. Mnogi su registrirani i sim i tam.. Ako glasaju tam, onda samim postojanjem na birackom spisku utjecu takoder. Caaaaalimerooooo... da ne kazem nesto drugo. Nama koji zivimo, radimo i naravno glasamo ostaje samo gazda kojeg moramo hraniti, a uopce ga nismo podrzali. Jel to demokracija?

Postoji i dodatno, ako je dijaspora druge nacionalnosti, pa glasa i za nacionalnu i za normalnu hrvatsku stranku.. tri puta ima pravo utjecati na drzavu u kojoj mozda nije ni rodena, a sigurno ne zivi, niti ju je briga kako zive oni koji u Hrvatskoj obitavaju. Jer, naravno, njihov zivot je negdje drugdje. Smijesna smo mi drzava, zar ne?

Cemu sluze nacionalne stranke? I rezervacija mjesta u parlamentu za njih? Totalna retardacija svakog razmisljanja. Mozemo imati ministarstvo za nacionalne manjine, zasto ne? Ali zasto bi nacionalne manjine imale zastupnika u saboru samo zato sto nisu Hrvati? Idiotizam da ne moze biti veci. U prijevodu vam to znaci, da jedan guzicar, dobija drzavnicki posao, upravlja Hrvatskom samo zato sto je recimo 5.000Roma i 200Njemaca glasalo za njega. Kad bi bio "nemalonacionalan", bez nekih 50.000 ili vise glasova ni prismrdit ne bi mogao do Sabora.. Ne radi se ovdje o ukidanju prava manjina, ja samo pricam o stupidnosti izbora, koji po svojim kriterijima ne jamci da su izabrani oni koje GRADANI HRVATSKE izaberu, nego eto tako, da damo jos nekom neku placu, makar on ne bio za taj posao.. da se nade..  Osim toga sto taj tamo radi? Koji su mu politicki pogledi? Kakve ekonomske planove i programe ima na nivou drzave? .. Jer ovdje se radi o odabiru upravljaca drzave, a ne predstavniku omanjeg sela od 5.000 ljudi.. A da apsurd bude veci, mi smo imali i Njemca koji je predstavnik Jevreja... Ne shvacam ni sto ce jedni, ni sto ce drugi u Saboru, ali kad Njemac predstavlja jevrejsku nacionalnost padam na pod od smijeha.. Ako to moze, sto ne bi Talijan predstavljao Srbe? Ili bilo tko bilo koga? Cemu uopce "malonacionalnoparlamentarci" ako svatko moze predstavljati drugu naciju?


Opet, Hrvate moze predstavljati tko god hoce. Jer mi nemamo u saboru rezervirano mjesto za Hrvatsku naciju. Hrvatima ostaje samo odabir politickih stranaka, onih obicnih i stranaka koji predstavljaju interesne skupine, kao penzici napr... Druge nacije mogu i ovce i novce.. Cudna smo mi zemlja. No mozda nam tako i treba, jer na kraju ispadne svejedno.. Rijetki su oni parlamentarci koji se bore za Gradane i Gradanska prava svih nas u Hrvatskoj, bez obzira na koji nacin dospjeli u Sabor..

Ma dobro, rijetki su i oni koji su obrazovani, pametni, ... o postenju nije danas tema, pa ne bum ...  sam da znate nisam to zaboravila..

 

dosta za danas.. sutra nastavljam sa bla bla bla zasto svaki glas treba vrijediti jednako, te zasto o izabranima ne trebaju odlucivati oni koji ne izlaze na izbore ..

lunoprof @ 11:49 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, prosinac 9, 2010
Nakon akcije DORH-a, tj. Sanaderovog bijega ... pitam se.. pitam se.. da li se drzava Austrija moze tretirati kao zena? Jer ako moze, Sanader je definitivno mnogozenac, tj. u generalnoj banani..  Austrijanci su tek sad "spoznali" kako Sanader u stvari ima njihovo drzavljanstvo i jos jedno, a to je protuzakonito... Interesantno, do sad valjda "nisu znali" ... jer ga nisu legitimirali kad je dolazil kao premijer... ono.. (gamad je svugde, a to me malo tjesi, tj. ubija volju za odlaskom, pa mi je doma ugodnije) ..  Uglavnom, zanima me :

Da li ce sad Ivo Sanader biti optuzen i kaznjen za "mnogodrzavljanstvo", barem onoliko koliko bi bio kaznjen za mnogozenstvo?

A o nasem mentalitetu (sto ukljucuje glasace koji glasaju za takve) u kojem se nitko ne cudi da mu premijer ili neki drugi visoki duznosnik ima DVOJNO DRZAVLJANSTVO ne vrijedi ni govoriti... To je ipak stvar inteligencije. Mislim kako bi trebalo ozakoniti zabranu dvojnog drzavljanstva drzavnim duznosnicima, jer nije za ocekivati kako ce ljudi shvatiti sav apsurd takve pojave. Nije u redu imati dve drzave iza sebe.. i jednu pod sobom. Radi plesa po zici tj. ravnoteze, naravno...

Po nekoj logici stvari, Austrijsko drzavljanstvo bi mu trebalo biti drugo, pa uz malo volje i nelegalno.. Nadam se da bu ga zgubil.. A mozda su serijatrijski zakoni tam poceli vrijediti?? Tko bi znao, ti zakoni se furt nekaj mijenjaju, mislim zbog prava muslimana u EU..   ..


Dakle Austrija postaje dio Sanaderovog harema...  .. za lovu ne moraju brinuti... ima se ima.. 

Nama, ipak ostaje saznanje.. da smo imali predsjednika vlade koji se klel u Hrvatsku, a u stvari je bil Austrijanac.. Premijera koji se deklarirao kao katolik, sa vjerom u boga, Paporukoljubca, koji je zivio po serijatrijskom zakonu... ono ostalo.. ni vise ni vazno..

Nakon svega ne mozes nego "vjerovati" u dobrovoljni brzi povratak jednog Europejca na Balkan sa ciljem dokazivanja nevinosti ....  Hrvati su ionako poznati po svojoj "vjeri", bar tako neki pricaju, a poneki i pisu..

 

dodatak:

Sad si nekaj mislim, kako je u moguce da mu je Hrvatska druga zena.. Nikad ne znas kad se rastavil, pa ponovo ozenil za neku drugu, pa se vratil prvoj i jos jedanput potpisal... Kak stvari stoje mozda on uopce nije bio Hrvatski drzavljanin? Ko bi ga sad vise znal... tko je kome, s cim, kako i zasto.. uostalom, pricalo se i da je homoseksualac.. kak ljudi zmisljaju... ili ipak ne... mozda se i za neku musku drzavu isto ozenil? Hrvatska je Hrvatska, al triput je triput... 





lunoprof @ 22:07 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 8, 2010
U raznim tiskovinama nam svagdasnjim (danasnjim svagdasnjim) moglo se procitati : "Ustavni sud jednoglasno je prihvatio izvješće koje će poslati Hrvatskom saboru, a kojim upozorava zakonodavca da broj birača po izbornim jedinicama nije u skladu sa zakonom." Takoder upozorava kako se Izborni zakon moze mijenjati samo do 11.ozujka 2011 da bi vrijedio za sljedece izbore (regularni rok za sljedece izbore je 12.03.2012).

U prevodu na razumljiv jezik, zakon o izborima mozes promijeniti najkasnije godinu prije isteka krajnjeg roka do slijedecih izbora da bi vrijedio za te izbore. Nakon eventualne izmjene zakona, mogu se raspisati izbori po tom novom zakonu, cak i sutradan..

To je manje vise to sto pise naglaseno,.. a razlog je kao (po Ustavnom sudu, dusebriznickom, izgleda) : Prema zakonu, naime, broj birača među izbornim jedinicama smije se razlikovati najviše 5 posto. U ovom trenutku postoje razlike koje dosežu i 25 posto. Na taj način težina glasa birača primjerice u Osječko-baranjskoj županiji veća je nego birača u Istri i Rijeci. Pa onda kao izbori ne bi bili po zakonu.. a Ustavni sav zabrinut,... brizan nacisto.. i najednom..


Koliko se sjecam, imali smo vec dva puta izbore po tom istom nezakonitom Izbornom zakonu, pa nis nisu rekli... Sad se opravdavaju seobom naroda, uzasnim migracijama koje su dovele do tih razlika... naravno u meduvremenu. Kao nije tak bilo kad su se krojile te "jedinice", uz valjda pecene volove i cugu...

No od 2000g. do sad, svi se nesto ispremjestali.. Tako da danas znamo kako su najvece migracije, imigracije i emigracije u Hrvatskoj bile od 2000 do 2010g. ove ere. Trebalo bi povjesnicare zamoliti da ovo evidentiraju u knjigama, kao relevantan podatak Ustavnog suda, koji valjda zna kak je i kaj je...


Mora biti il' su Slavonci nestali u meduvremenu... il' je neko ispravljal izborne popise (zbrisal bar dio mrtvih s njih),...                         ili..                      ili....       Slavonija ne glasa vise za HDZ, pa su im glasovi postali manje, tj. srednje vazni.. Ne znam da li sam jako maliciozna ili me spominjanje Slavonije, pa Izbora, odmah podsjeti na Seksa, a on na Ustavni sud, ..pa na nedavne izjave o "sivoj eminenciji" hrvatskog pravosuda... Kako su bas u skoro svim tiskovina, nasi dragi novinari toliko zabrinuti za Slavonsku vrijednost glasa? Ili to podsvjest radi od onog sto su negdje u kuloarima naculi da se spominje?

Kako nigdje ni rijeci da Vis glasa sa nekim dalekim kopnom, ili Zadar sa Likom??? Ili gradska cetvrt ZG-Vrbani sa Karlovcem?


Svaki put nakon ovakvih dicnih otkrica hrvatskih Organa i Politicara, nekih "vaznih obavijesti" padnem u depresiju shvativsi koliko sam stara... Ono sjecam se... pa se sjecam... Idiotarija koje su onomad (rijec: vidi rjecnik Balasevic), oko 97-98-me objasnjavali kao pravedne i logicne... Koliko ja znam, sadasnji zakon je zadnji pokusaj prekrajanja izbornih jedinica od strane Tudmana i HDZ, sa ciljem ikakvog ostajanja na vlasti.. Koju su ipak spusili... haha, bar na kratko...


No nove, 2000-te, "mudonje" nisu imale dovoljno tog istoimenog iz naziva, pa se nikad nisu ozbiljno pozabavile tim Idiotskim izbornim zakonom (glasovi dijaspore, nacionalne manjine, izborne jedinice ..), sto ih je na kraju kostalo fotelja... Iskreno, zasluzili su.. Kakvi su to ljevicari koji slusaju Tomca i Bandica? Kakva je to vlast gdje izgubljeni slucaj, Budisa ima mogucnost veta? Kakva je to vlast koja od Friscica ne dobiva samo klimoglav i polizanu rit? .. itd... Kakva je to vlada koja slusa govore mrznje i poziv na linc bez reakcije (Split i Gotovina)? Ne salje ni jednog HR generala u Haag, ali zbog toga bude optuzena-osudena kao glavni izdajnik HR? Dakle, sletili su sasvim zasluzeno.. Vlastitom beskrajnom gluposcu..+ nedostatkom muda.. Jer Hrvatski narod voli samo cvrst ..... .


Dakle, HDZ je na vlasti sad vec dost dugo, nisu imali razloga mijenjati izborni zakon jer su si ga i narihtali. Zasto bi sad Ustavni sud tako naglo postao brizan cuvar interesa pravednosti novih izbora? Nisam jos skuzila kaj bi se trebalo promijeniti, a da HDZ donese bolju startnu poziciju .. za slijedece izbore, ma kad god oni bili.


No u tom grmu, garant, lezi ZEC..

 

 

U slijedecem blogu: Najpravedniji izborni sistem prvi prijedlog

lunoprof @ 17:52 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 5, 2010
nastavak 19. Skafander

Dosao je neprimjetno, pojavio se iza mojih leda, dok sam jos zblenuto sjedila na podu. Lagani dodir po ramenu, vise sam znala, nego ga stvarno osjetila. Pridigao me pruzivsi ruku. Tek tada sam shvatila kako je skafander na meni. Ona glupa kugla oko glave pojacavala je osjecaj izgubljene ribice u akvariju iz kojeg ne mozes izaci. On ga nije imao, pa sam se donekle pribrana, pitala: A sto ce onda meni? Zadnje sto se sjecam, dodir je sitnih plesucih mrvica u kosi, jos sa Mjeseceve zmije. Odakle skafander? Nemam pojma. Na Mjesecevoj zmiji nije mi trebao, pa ga zasigurno nisam ni imala.


Platforma na kojoj sam stajala, nije se ljulala, sto me jos vise cudilo, jer znam, gledala sam pri dolasku kako plese citava. Akvarij oko moje glave, skinuo je odmah, tu, tek sto smo se sreli. Poveo me bez rijeci ... 

Shvativsi kako sasvim solidno koracam vlastitim nogama, pustio me. Slijedila sam ga u stopu, sve do rupe. Jedva me uvukao, onako siroku u skafanderu. Bio je siban vjetrovima, obraza hladnih, ruku hrapavih.. cvrst u stavu.. Odjeca mu se slijevala po tijelu, sasvim tamna.. upijajuca.. Kao koza, kao njegov vlastiti zastitni dio.  No oci.. Oci su sjajile bljestavom bojom, a istovremeno imale dubinu.

Skidao me polako. Izgleda kako se nikud nije zurio nikad. Prepustila sam se tim rukama, tim pokretima.. Ravel mi je zujao u glavi, ponavljajuci se u beskonacnom nizu. Sasvim polako... sve dok nisam bila potpuno oslobodena oklopa kojim sam dosla do njega..

Imao je sposobnost... nisam se ni osvrnula na prostor u kojem smo bili. On je bio sve, centar, u i oko.. Sve.. Slobodna, potpuno slobodna svih ljudskih ogranicenja ostala sam mirno stajati dok me gledao.. nagu.

 

.. Bolero se i dalje od nekud provlacio..        

                             

 

nastaviti ce se

lunoprof @ 01:48 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
subota, prosinac 4, 2010
nastavak 18. Guzicno-bolni silazak

Sto je tockica bila blize sve je vise licila na...




..... na najobicniji ribarski brod. Tko je lud raditi stanicu takvog izgleda? I sto takav brod radi na pucini po ovakvim valovima?  Bacakalo ga je bjesomucno gore, dole, na trenutke je nestajao potpuno pokriven crnom vodom.. Pa izranjao... njihao se na vrhu nekog vala svjetleci.

Stigli smo. Ne znam da li sam u medvremenu narasla ili se zmija smanjila, no bila je tek tri, cetiri duzine broda. Opkruzila ga je osvjetljavajaci trup sa svih strana. Voda se smirila, on se sasvim mirno ljuljuskao u njenom okrilju. Rep, ono gdje sam se ukotvila, lagano se protresao.. Bas cudan osjecaj. Srebrna tekucina nije vise bila toliko ljepljiva. Izvukla sam jednu nogu, uz malo snage. Ocito me otpusta. Ponovo se zatreslo.. Napravih par koraka, prilazeci rubu da bih bolje vidjela "brod".


aaaaaaaaaaaaa             aaaaaaaaaaaaaaaa haaaaaaaaaaaaa  pljonk


Izbacila me. U vrlo glupom, guzicnom polozaju, pridrzavajuci se dlanovima iza leda ostala sam sjediti na trupu "broda", dok je svjetlost nestajala u daljini. Ovo je bila moja stanica, no mogla mi je to manje guzicno bolno objasniti..

 

nastaviti ce se

lunoprof @ 15:51 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, prosinac 2, 2010
nastavak 17. Pomicna tockico-stanica


Do koljena u sluzavoj tekucini stajala sam gledajuci naprijed, gledajuci zvijezde..

wuuuushhhhhh... usporenje.. klizili smo lagano iznad neke tamne obale zapljuskivane pjenastim valovima. Potpuno bijele krijeste stvarale su vrhove crnih brda.. Brda cija je jedina svrha samodestrukcija na ogromnoj stijeni uzdignutoj do nekih nebesa.. Jedna za drugom lomile su se u beskonacnom nizu, ne preskacuci redoslijed.. Uporno, bez  zastoja putovale su iz nigdje i nestajale tu pred mojim ocima...

Luna je otkrila neku sjenu, pokretnu. Crna pomicna tockica pojavila se na horizontu nestajuci u uvalama, uzdizuci se na vrhu krijeste, pa opet nestajuci...  Povremeno bljeskajuci bivala je sve vidljivija. Desno zeleno svjetlo, lijevo crveno.. odbljesak mjeseca u sredini..

Tockica je bila nas cilj. Stanica prva, Mjeseceva zmija stize... Cudne li stanice... Nisam znala da su stanice pomicne. No nikad nije kasno za nove spoznaje.  Bas me zanima tko li ce uci? I da li ce itko izaci? Tek sad sam pocela razmisljati o suputnicima sa Mjeseceve zmije.. Mozda je bila prepuna pa me zato ostavila sasvim samu tu na otvorenom. Nogu zaljepljenih sluzavo-bljestavim ljepilom, tijela vireceg. Mozda je unutra prepuno, no toplo i sigurno. Tko? netko? nesto?..  Kome sam pratnja? Ili je on/oni meni? Nema veze,  u obicnim plovilima uvijek je paluba moje mjesto.. Pogleda uperenog u daljinu, "friskina" u nosu. Cvrstog stava, lagano razmaknutih nogu... Vijekovima me sibao vjetar.. pomalo slan, pomalo opor.. ukus krvi na raspucaloj usnici... Od prove, prema krmi... Bila sam, sve obisla. Sad sam na sredini, tamo. No ovdje, ovdje ne znam ni gdje sam, ni s kim sam. Srecom, konacno znam sto sam.

Sto je tockica bila blize sve je vise licila na...

 

nastaviti ce se

lunoprof @ 13:41 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
nastavak 16. Mjeseceva zmija


Jedva, stiscuci zube od napora, otvorila sam klimava staklena vrata. Snjezni oblak zapuhnuo je sobu nosen kovitlajucim vjetrom. Krocila sam u netaknutu bjelinu ostavljajuci upaljenu vatru zatreptalu od hladnog zracnog mlaza. Dva, tri koraka, koljeno-snjeznih koraka trebalo je preci do ruba. Od tamo se bolje vidjelo.. Niska je lagano svjetlucala, a rijeka u daljini presijavala bljeskajuci mjesecevom svjetloscu. Dah se ledenio, usi bridile zarom koji samo smrzavanje moze donijeti. Pogledala sam svijet ispruzen podamnom kroz poluspustne trepavice.. I onda je pocelo.. Opet je pocelo, lagano. Kao prvi put, njisuci se, tek toliko da samo posebno oko moze primijetiti taj treptaj.. No osjecaj moguceg mjenjao me.


Zvukovi, naslutni, poneki sustanj neke zivotinjice.. lavez u daljini.. sporadican, ..nestali su. Apsolutna tisina pocela je ples zvrcki. Glava pocela bubnjati... neki bas, ritmican, lagan .. dum.. dum.. dum.. Bubnjanje bez zvuka. Njihala sam se u ritmu, a mjeseceva zmija sve vise je sjajila..

Onaj tamo, onaj najdalji dio, uzdigao se plesuci. Ne kao ona fakirska zmija. Fakirska bi izgubila dragocjenu blistavu svjetlost. Ova, horizontalno-kosa zmija putovala je u daljinu povlaceci za sobom sve.. ama bas sve.. Rijeka je nestajala u daljini, u prostranstvu.. bjezala od mene.. On me gledao, znala sam to. Iza mene, iznad mene.. Nije bilo strasno, cuvao me. Znao je sto radim. Potpuno sigurna kako ce mi pomoci ako pode nesto krivo, nastavljala sam ritam. Dum.. dum... dum..  Spremala sam se na novi put. Trebalo je samo bljeskavu nit dozvati natrag pa u njenoj utrobi poletjeti tamo.. bas tamo.. Ostati ce sam, tu, cuvajuci nakupine leda i snijega.. Paziti na sve, cak i mene daleku. Mogla sam bez straha stati u mjesecevu letecu vodu.. Osmjehnuo se shvativsi moju teznju. Njezno me pogledao, bacio pogled u daljinu ..

Negdje s desna, stvorila se ponovo. Priblizavala vitopereci .. Na samom pocetku primijetila sam tri ogromna zuba. Gutace vremena i prostora.. Rasli su svakim casom. Zebnja.. Na potiljku sam osjetila njegov pogled, empatija..  ohrabrio me. Pocela sam dozivati.. dum dum dum dum ... Moja zelja je presudna.


Rep je stao vitopereci se pored ruba. Samo trebam zakoraciti. Jedan korak preko.. samo jedan korak..

Jesam, o da, jesam.. zakoracila sam. Znala sam da me beskrajno voli. On. Mjeseceva zmija voli njega. Ja volim beskraj.. O da, zakoracila sam preko ruba..   U mokru, svjetlucavu savijajucu mjesecinu..............

 

nastaviti ce se

lunoprof @ 02:00 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
flashHeader
geotoolbar

web tracker